Posljednje desetljeće NBA liga se mijenja sve više, a uzroci tomu su razni. Jedan od najznačajnijih je, reći će mnogi, i velik broj stranih igrača koji imaju sve veći utjecaj, a oko nekih se od njih, kao što su Giannis Antetokounmpo, Luka Dončić ili Nikola Jokić, doslovno grade čitave franšize. Samim time i neki od klubova počinju gajiti europski stil igre, dok se sama NBA liga pokušava sve više okretati njihovom “domaćem” stilu igre u kojem se postiže ogroman broj poena, a obrana igra samo u “biti ili ne biti” utakmicama. Najveći svjedok tome je i jedno od novijih pravila u kojem se vrijeme za napad nakon ofenzivnog skoka vraća na 14 sekundi umjesto na punih 24 kako bi se dodatno skratio napad.
Stil igre
Amerikanci imaju jedan poseban pogled na europsku košarku koji je zapravo i poprilično precizan. Oni europsku košarku nazivaju nesebičnom, što je ponekad potpuno suprotno njihovoj ligi u kojoj nema toliko kretanja lopte od igrača do igrača, već se puno napada završava s dva ili tri dodavanja u napadu. Ipak, zadnjih se godina to pomalo počelo mijenjati, a to bi mogli ponajviše zahvaliti igračima poput legendi Arvydasa Sabonisa, braće Gasol ili Dirka Nowitzkog koji su, unatoč svojoj visini i poziciji, bili odlični asistenti i dodavači. Taj trend uvelike danas nastavljaju ranije spomenuti Nikola Jokić i Giannis Antetokounmpo čiji se brojevi asistencija često čine kao odlične oklade na stranicama gdje se objavljuju besplatni tipovi. Kada bi morali jednostavnije objasniti razliku između ta dva svijeta košarke, rekli bi kako ona europska ima više stila. Ostaje nam vidjeti koliko će se još taj stil dodatno uklopiti u NBA i u kojoj mjeri će on biti zastupljen u najjačoj ligi na svijetu.
Razvoj
Struktura košarke u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama također je nešto na što treba obratiti pozornost. Možemo slobodno reći kako se u Europi ranije opisani stil igre uči od malih nogu dok u SAD-u mladi igrači jednostavno nisu upoznati s njime. Sustav kakav postoji u SAD-u može se opisati kao vrbovanje tinejdžera za zaradu. Taj ih sustav izgrađuje, podiže im ego i samopouzdanje konstantno im govoreći kako su sjajni i naposljetku čeka da im se oni isplate. Upravo zato ne trebamo nimalo biti iznenađeni što iz takvog sustava izlaze bez gotovo ikakvog divljenja i razumijevanja timske košarke. U Europi klubovi mogu potpisati igrače kao tinejdžere, a pritom potiču njihovo školovanje i pomažu im u razvoju u jednom puno zdravijem okruženju. To je definitivno puno isplativiji pristup mladim igračima, a takvi izgrađeni igrači sve su privlačniji NBA klubovima što potvrđuje i činjenica da sada već šest godina u NBA ligi imamo više od stotinu stranaca.
Skautiranje
Skautiranje i dovođenje europskih igrača postalo je vrlo isplativo za NBA klubove posljednjih godina. Sam pogled na europski talent koji se krije u toj ligi je dovoljan dokaz tomu. Gledajući s financijskog aspekta, NBA klubovima se isplati skautirati potencijalne zvijezde koje se razvijaju i uče košarci u Europi te dolaze na draft kao gotovi proizvodi. Iako je posljednjih godina, pa čak i danas, mnogim klubovima poprilično rizično koristiti svoje draft izbore na europske igrače, to je trend koji je u porastu i uvelike bi mogao u godinama koje dolaze još više približiti NBA europskom stilu košarke.