Košarkaški klub Cibona za pripremni je period dobila ogromno pojačanje na poziciji kondicijskog trenera u obliku stručnjaka s bogatim iskustvom u svom životopisu, Jurice Šanga.
Jure je svoju trenersku karijeru počeo u Boriku, nastavio u Zadru, reprezentacijama Hrvatske i BiH, radio je s mnogim poznatim košarkašima, a potpisnik je i brojnih znanstvenih i stručnih radova na području kondicijske pripreme.
Svako je iskustvo jedan cigla u kući. Sve se izgradi polako, a uvijek ti nešto ostane u sjećanju. Recimo Rio s reprezentacijom. Nitko tko je bio na Olimpijskim igrama to nikad neće zaboraviti. To je nekako najveće. Klupski smo osvojili Prvenstvo sa Zadrom, s Borikom smo igrali polufinale Kupa, to su sve neke stvari koje ostaju utisnute u sjećanje.
Osnivač ste i poznate zadarske Škole trčanja?
To je projekt koji je nastao kada nisam bio u košarci, kada se javila potreba za nekim organiziranim kvalitetnim trčanjem za rekreativce. To sam napravio s ekipom trenera i prijatelja. Rezultiralo je time da je nastao jedan ‘boom’ u Zadru.
Aktivni ste i u Udruzi kondicijskih trenera zadarske županije.
Tako je, nastojimo praviti te okrugle stolove, onako interaktivno s trenerima, imamo taj zanimljiv pristup da svatko može nešto pitati, pozovemo dobre trenere i obrađujemo dobre teme. Nastojimo lokalno potaknuti trenere kondicijske pripreme kojih ima sve više da izađu van nekih svojih okvira.
Bavite se i triatlonom. Otkud ljubav prema tome?
Pa nekako je to bio splet okolnosti. Kad sam krenuo u to shvatio sam koliko je to dobar sport. Kad si mlađi baš ti se to i ne da, jedna utrka srednjeg karaktera je recimo 2 i pol sata, ali s vremenom probiješ tu barijeru. Sad je popularan Wings for Life, svi sad trče neke polumaratone što je prije 10 godina bilo nezamislivo, a sad je normalno. Sve se s vremenom pomiče.
Znači da fizički možete parirati ovim igračima ovdje?
Trkački možda da, ali ostalo teško (smijeh).
Radili ste individualno s brojnim igračima, Stipčevićem, Popovićem, Banićem, Žorićem itd…
Uglavnom sam radio sa svima koji su bili u Zadru. Stipčević radi sa mnom već 20 godina. Puno je tu sportaša prošlo. Uvijek ističem one koji su se nametnuli svojim radnim navikama i radnom etikom. Rok Stipčević je tu nekako stvarno broj jedan po radnoj etici.
Puno je mladih igrača ove godine u Ciboni, u kojem segmentu očekujete da ćete morati s njima najviše raditi?
To je jedna od stvari koje su me privukle ovdje, što je to jedna potentna mlada ekipa. Ovo mi je najdraži uzrast za raditi- izlasci iz juniora, njihova izgradnja. Radit ćemo naravno na svemu onom što im nedostaje. Svaki igrač ima svoje individualne potrebe, nekima treba više snage, nekima eksplozivnosti ili izdržljivosti. Na nama je onda kada gradimo vrhunski program da ciljamo upravo ono što njima treba i da dugoročno stvoriš ‘igrače bez greške’, da im ‘pokrpaš’ sve mane, naglasiš kvalitete i da pomoću svega ovoga što radimo na fizičkoj spremi mogu pokazati svoj košarkaški talent na terenu u pravom svjetlu, a ne da im je snaga ograničavajući faktor ili nešto slično.
Ovoliki prekid natjecateljske aktivnosti je dosad neviđen, mislite li da to može ostaviti dugoročne posljedice na njihov razvoj?
Uz pametan pristup, što znači da poštuješ sve postulate fizičke pripreme i košarkaškog treninga, mislim da čak to može biti pozitivno, ne mora tu biti ništa loše. Problemi se mogu javiti jedino ako treneri ne poštuju neki dio svega toga, primjerice igrač je pauzirao predugo, a ti ga nagaziš. Svi su igrači savjesni i radili su na sebi tako da sam uvjeren da to neće biti problem, a mi ćemo ih nastojati postepeno uključiti u ovaj trenažni proces. Igrači su u iznenađujuće dobrom stanju i zadovoljan sam njihovim pristupom, angažmanom i pogotovo motivacijom.
S trenerom Velićem ste već imali priliku surađivati u reprezentaciji…
Tako je. Iako je drukčiji način rada u klubu i reprezentaciji, očito se njemu svidio moj pristup i odnos prema radu, pa me zato i zvao. Nadam se da ćemo u ovih mjesec dana koliko sam angažiran ostaviti takav trag da će biti teško otići, podvukao je Šango.