Nakon četiri kola ABA lige Cibona je na omjeru od 1 pobjede i 3 poraza, a u nedjelju će s početkom u 17 sati pod Tornjem ugostiti Koper Primorsku (bez navijača). Simpatizeri kluba okupljeni u Udruzi Mi smo Cibona odlučili su na svojim stranicama odraditi intervju s klupskom legendom Željkom Pavličevićem, kako bi prokomentirali početak sezone, a mi vam razgovor donosimo u cijelosti…
KK Cibona na startu regionalne ABA lige doživjela je tri vrlo teška poraza. Javnost je uputila mnoge kritike prema vodstvu kluba i igračima, a mi smo, stoga, odlučili potražiti odgovore i poslušati razmišljanje jedne od zaslužnih osoba za uzlet Cibone `80-ih, Željka Pavličevića.
KK Cibona ovo ljeto odradila je vrlo zanimljiv prijelazni rok. Odštete su plaćene za Tonija Nakića i Matea Drežnjaka. Došao je Krešimir Radovčić, a momčadi je priključen Lovro Gnjidić iz omladinskog pogona dok je tu još od prošle sezone i talentirani Roko Prkačin. Klub se okrenuo razvijanju mladih igrača. Mislite li da je to ispravno razmišljanje? Javnost je nakon tri uvodna poraza u sklopu regionalne lige uputila mnogo kritika prema klubu. Da li je potrebno mijenjati nešto?
“Ja ću biti iskren, ovaj način se meni kao ideja i kao jedini način sviđa, iako je klub dovođenjem Damira Markote neću reći napravio korak unatrag, nego korak u stranu što opet na svoj način nije loše jer je to pre velika skupina mladih igrača koja u datom trenutku treba imati neki mali oslonac u dvojici, trojici starijih iskusnijih igrača. Onih koji mogu preuzeti odgovornost na sebe. Rezultati su bili dramatično loši, protiv Mornara pogotovo jer ljudi kod nas Mornar ne priznaju kao neku veliku ekipu iako oni i financijski i organizacijski stoje vrlo dobro dok se poraz od Mege u Zagrebu možda mogao izbjeći. Velika je stavka i opravdanje za loš početak sezone i to što je ekipa imala koronu. Deset dana si kod kuće, pogotovo igrači koji po par sati moraju biti na terenu kako bi izbjegli atrofiju mišića. Nije to lako, pa im stoga možda i malo više vremena treba da uđu u bolju formu. Mene veseli činjenica ako se krenulo tim putem s obzirom da u hrvatskoj košarci i ajmo reći i u hrvatskom sportu nema novca. Na taj način jedino možemo početi formirati neku ekipu koja bi mogla za godinu, dvije imati neku kvalitetu da ostvari rezultate. Sve ostalo je krpanje. U utakmici protiv Zvezde tri najbolja strijelca kod Cibone su bili domaći mladi dečki, dok su kod Zvezde to bili stranci. E sad, Zvezda puca na ono najviše i to je njihovo pravo i oni su se okoristili onom situacijom kada im je Cibona prepustila mjesto u Euroligi. Međutim, sada treba krenuti od nule. Da bi se krenulo od nule, a to je s mladim igračima, treba istrpiti sve to. Prema tome sad je samo pitanje, da li managment kluba, trener ili javnost imaju dovoljno strpljenja da to istrpe. Normalno, ne može se gubiti u kontinuitetu sa 30, 40 razlike i to ne dolazi u obzir nikako, ali mislim da je to jedini ispravni put u ovom trenutku. Možemo naglasiti i drugu stvar koja ide u prilog, koja se možda čini malo apsurdna, ali je istinita, a to je “korona-time”. Znači ovo vrijeme sad kada je sve na svoj način izbačeno iz osnova i to je možda idealno vrijeme da se ta mlada ekipa na neki način oplemeni kroz treninge, uigra i da možda može dati nešto u sljedećem koraku. Mislim da je to jedini dobar potez bio u ovom trenutku.”
Mnogi su govorili kako je momčad izgledala vrlo loše zbog ne zalaganja na terenu pa je većina kriitka upućena i prema treneru Ivanu Veliću.
“Jedna stvar je strategija kluba, druga stvar je pristup utakmicama, izvedba na utakmicama i način na koji se igra. Gledajte, izgubiti 40 razlike nije jednostavno jer treba i izgubiti tolikom razlikom. Znači tu je bit stvoriti i duh u ekipi da se ne predaje kod određenih negativnih rezultata jer to je jedan slučaj kod mlađih ekipa. Ne ulazimo u vođenje ekipe, ali sigurno da kod tolike razlike nema izgovora i postoji doza krivice i kod trenera i kod igrača. Kod igrača pristup, a kod trenera je to pitanje taktike.”
Upravo ste Vi proveli desetak godina u Ciboni kada ste `70-ih započeli s projektom stvaranja domaće mlade jezgre koja će dugoročno donijeti veliki rezultat. Bilo je poraza, ali klub je godinama rastao i na kraju su ti igrači uz vrhunska pojačanja postali prvaci. Što su po Vama najbitnije pretpostavke da takav projekt uspije i sa ovom današnjom Cibonom? Koliko je vremena potrebno i što u ovom trenutku nedostaje?
“Ja već dugo govorim vezano uz hrvatsku košarku to da je trogodišnji ciklus jedino što može hrvatske klubove izvući na jednu čistinu kvalitetnih rezultata i na razini regionalne lige i na razini međunarodnih natjecanja. U prvom redu za to su bitne organizacija i vizija kluba. U ono doba stvorila se jedna vizija, sistematski su se dovodili igrači koji su bili potrebni na određenoj poziciji i imala se doza strpljenja. Mi smo jedne godine godine kada je za postavljeni cilj bilo prvo mjesto sezonu otvorili sa jednom pobjedom i pet poraza jer se psihologija ekipe nije još razvila. Međutim, kasnije je dolaskom Krešimira Ćosića ostvaren prvi veliki rezultat, a Dražena Petrovića i drugi. U međuvremenu se stvorila jedna ekipa koja je deset godina vladala košarkom. Poslije se Split tako ponašao, pa kasnije i Partizan. Mi na ovim prostorima, sada govorimo za Hrvatsku, nemamo financijske mogućnosti pa ćete vi od amerikanaca dobiti drugu i treću kategoriju, one najbolje će uvijek uzeti moćniji klubovi, a igrača poput Atkinsa ćete dobiti samo pukom srećom i to se pogodi jednom u nekom dužem periodu. Znači stvaranje minimalno trogodišnjeg plana. Ono što je problem i što je uništilo kompletan europski sport je to Bosmanovo pravilo koje nam onemogućuje da vi vežete igrače kako bi isti kasnije klubu nešto i vratili. I to je ono čega je mene strah u ovoj situaciji i ono što je moje pitanje može li se ova mlada ekipa zadržati u klubu na barem dvije, tri godine. Jer tu klub mora imati ozbiljna financijska sredstva, mora imati organizaciju, mora imati autoritet, a to je ono što je Cibona izgubila. Izgubila je autoritet. Postojao je period kada su svi igrači imali želju doći u Cibonu. To su stvari koje se moraju stvoriti. Stručni dio, organizacija kluba i vizija. Prema tome, ako se klub odlučio na ovaj proces, to je dobro. Ne govorim za rezultate, jer oni su užasni, to je sramota, ali je to put koji treba sada pokušati izdržati. Ako ta ekipa nema kvalitetu pa se nastavi gubiti ogromnim razlikama onda znači da su neke stvari vezano uz te mlade igrače prenapuhane. To je opet drugo pitanje.”
Smatrate li da onda trebaju snositi odgovornost ljudi koji su ih doveli?
“Apsolutno. Gledajte, ono što se izgubilo je odgovornost prema navijačima. Košarka je u ovom trenutku došla u situaciju da u hrvatskoj nije zanimljiva navijačima, iako ima puno ljudi koji vole košarku. Međutim, potisnuli su je zato što nema rezultata, zato što nema pravih zvijezda koje vuku ljude na utakmice i onda nema te kritike.”
Kako komentirate izjave direktora KK Cibona Domagoja Čavlovića da su u plaćanju odšteta 30.000€ za Tonija Nakića i 180.000€ za Matea Drežnjaka sudjelovale treće strane? Smatrate li da su dužni objaviti tko su te osobe?
“Mislim da ne treba biti previše inteligentan kako bi se povezalo tko su te osobe. Ako je Cibona u financijskoj situaciji kakvoj je, a svi znamo u kakvoj je. Gledajte, Cibona je bila klub koji je bio ogledni primjerak u Europi. U roku od dvadesetak godina kada je Cibona imala sve, klub je sada “crkveni miš”. Znači prostora nema, dvorana se koristi. U jednom trenutku su se ljudi morali prebacivati na rad u stručne službe u Grad. Znači došlo se do jednoga dna. Sreo sam prije par dana i Acu Petrovića koji ima sudski spor sa klubom oko nekih sredstava. Prema tome, postoje neke obaveze koje klub mora riješavati. Treće osobe, mislim da su stvari ovdje vrlo jasne. Zna se da postoje određene veze managmenta i aktera u košarci koji su vjerojatno te transfere financirali na neki drugi način. Cibona, Zadar, Split i Šibenka su stupovi hrvatske košarke i smatram da to direktno utječe na stanje klubova i da oni nemaju pravo biti u jednom takvom zagrljaju. Cibona je svoje ime izgubila onog trenutka kada je prepustila svoje mjesto u Euroligi Crvenoj zvezdi. Jer to je bila prilika da se Cibona dobrim managmentom izdigne u tom trenutku i uđe u onu hijerarhiju kluba koji mogu generirati neka sredstva ne samo na hrvatskoj razini već i iz drugih izvora jer se igranjem europskih natjecanja uvijek dobiva neki novac.”
Prije par dana je upravo izašla informacija od strane Stojka Vrankovića da je HKS nudio pomoć Ciboni kako bi igrali FIBA Ligu prvaka, no iz kluba su to odbili.
“Ako je to istina to je katastrofa čista po meni. To je čista katastrofa! Gledajte, sport se igra zbog rezultata i zbog napretka pa ne možete vi navijačima i igračima reći da nećemo ići dalje jer nas ne zanima to. Ako je to Cibona napravila, ako je to točno, onda je to zbilja loše. Znači klub se zatvorio u sebe potpuno i to je velika greška. Oni nisu stvorili jedan ambijent oko sebe, taj jedan određeni “support” ljudi koji nemaju nikakve zle nemajere. Sport bez navijača ne postoji i oni su duh svake ekipe.”
Da zaključimo…
“Izgubiti 40 razlike od Zvezde u Zagrebu je sramota i ne želim to komentirati uopće, ali ako su strategija kluba mladi igrači, idemo ih razviti, idemo ih držati na okupu onda ćemo istrpiti i onda to ima smisla.
Ako se ti mladi igrači trpe, ako se trpe njihove greške, i ajmo reći njegove gluposti na terenu da bi on poslije nešto vratio, onda se može trpiti. Ako je to nešto što će trajati jednu sezonu, onda se traži rezultat, i onda niti ti igrači niti trener ne vrijede ništa Ja to podržavam ako je razvitak strategija, ako nije onda je to katastrofa. To se mora razlučiti. Ja to opravdavam u slučaju ako se reklo idemo s mladim igračima. Nema klub novaca, ajmo iskoristiti koronu, ajmo iskoristiti tu godinu i stvoriti ekipu. Pa uz poraze, uz probleme, da se ta ekipa oplemeni da bi sljedeće godine mogla napraviti dva koraka naprijed. Ako ne, ako se ide na drugi način, onda je to promašaj managmenta i struke.
Dosta je to sve komplicirano i da sad nebi to razvlačili. Ako su ti mladi igrači i stvaranje ekipe strategija kluba, to je onda ispravno i to onda treba istrpiti bez obzira na katastrofalan početak. Ali ako je to “plesali smo jedno ljeto” onda tu nešto ne štima i onda to ništa ne vrijedi i onda treba raditi rezove.
Tri elementa to trebaju istrpiti, managment kluba koji mora stati iza trenera u ovim situacijama, onda trener treba to istrpiti jer nije lako gubiti utakmice s takvom razlikom te kao treće, javnost, tj. navijači i mediji. Sve to polako treba uvezati, a bit će vrlo teško.”