Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (u nastavku SSSR) bila je vodeća svjetska velesila, ne samo po pitanju sporta i ženske košarke, nego općenito kroz povijest svog postojanja. To nije iznenađujuče kada znamo da se ta socijalistička država koja je postojala od 1922. godine do 1991. godine sastojala od 15 republika – današnje Rusije, Bjelorusije, Ukrajine, Gruzije, Estonije, Litve, Latvije,…
Gledajući kroz objektiv isključivo ženske košarke vrlo je jednstavno reći kako je SSSR uzeo više manje sve titule. Osim one prve u Rimu, prije drugog svjetskog rata 1938. godine kada nisu ni nastupali, izgubile su samo 1958. godine, kada su na tronu Europe završile košarkašice Bugarske.
Od 22 moguća EuroBasketa, osvojile su nestvarnih 21. Posljednju titulu SSSR je osvojio 1991. godine kada su i finalu slavili protiv Jugoslavije koju su predvodile šibenčanka Danira Bilić te bosansko-hercegovačka legenda Razija Mujanović. Jugoslavija je u finalu pružila odličan otpor, na odmor je otišla sa +14 (53:39), no do kraja SSSR radi preokret te slavi sa 97:84.
Uljana Semjonova – pobjednica!
Jedna od najzaslužnjih za sve te uspjehe je i 213 centimetara visoka Uljana Semjonova (na slici), rođena 1952. godine u Latviji, a većinu svoje karijere provela je u dresu TTT Riga. Semjonova je osvojila 11 uzastopnih titula prvaka Europe (Italija 1968, Nizozemska 1970, Bugarska 1972, Italija 1974, Francuska 1976, Poljska 1978, Jugoslavija 1980, Italija 1981, Mađarska 1983 i ponovno Italija 1985).
Još je fascinantniji podatak da Semjonova nikada nije izgubila niti jednu utakmicu u međunarodnoj konkurenciji u dresu SSSR-a. Uz nabrojane uspjehe na EuroBasketu, u kolekciji ima i tri naslova svjetskog prvaka te dva olimpijska zlata!
Šest medalja za Jugoslaviju
I naše cure su zabilježile iznimne rezultate na europskoj sceni. Ukupno su osvojile šest medalja, četiri srebrne (68′, 78′, 87′, 91′) i dvije brončane (70′, 80′). Više detalja o povijesnim nastupima naših djevojaka za tadašnju Jugoslaviju i njihovim uspjesima na EuroBasketu moći čete pronaći na našem portalu u narednim danima.
Nova Era – Španjolska prva do dvije uzastopne titule, mogu li i do treće?
Na ulasku u novo tisućlječe dominantna sila bila je Rusija. U periodu od 2001. do 2011. Ruskinje su sudjelovale u svih šest europskih finala uz polovičan učinak od tri zlatne i tri srebrne medalje. Početkom desetljeća jenjava dominacija istočnoeuropskih reprezentacija te primat na starom kontinentu preuzimaju Španjolska i Francuska.
Francuska je do finala stigla na posljedna četiri natjecanja, ali ni jednom nisu otišle do kraja. Jednom ih je zaustavila reprezentacija Srbije, dok je tri puta kao pobjednik izašla nacionalna vrsta Španjolske, koja je i aktualni prvak Europe.
Francuskinje tako na europski naslov čekaju od 2009. godine te na ovaj EuroBasket dolaze s nadom da napokon mogu otići do kraja. Put prema zlatnoj medalji započeti će upravo protiv naših cura; Francuska i Hrvatska sutra će u Strasbourgu od 20:45 započeti svoj nastup na EuroBasketu.
Drugi domaćin ovog turnira je Španjolska, koja će, kako smo već spomenuli, tražiti svoj treći uzastopni naslov prvaka Europe. Prvenstvo otvaraju u Valenciji protiv reprezentacije Bjelorusije, a treba spomenuti da se i završnica prvenstva (polufinale i finale) igra upravo u Valenciji što Španjolske svakako svrstava u najuži krug favorita.
Pregled grupa od A do D
Prije predstavljanja grupa, vrijedi spomenuti kako na EuroBaskeut 2021 nastupa 16 ekipa koje su podjeljene u četiri grupe po četiri ekipe. Prrvoplasirane ekipe iz svake grupe izboriti će izravan plasman u četvrtfinale, dok će drugoplasirane i trećeplasirane reprezentacije ići u razigravanje za preostala četiri mjesta u četvrtfinalu.
GRUPA A (Španjolska, Švedska, Bjelorusija, Slovačka)
Sve osim laganog prolaska Španjolske bi bilo veliko iznenađenje. Tu je još uvijek i aktualni MVP iz 2019. godine Astou Ndour (na slici gore – lijevo), pa Laia Palau, Alba Torrens, te također mlada i perspektivna Raquel Carrera. Iznimno jaka ekipa.
S obzirom na poteškoće Švedske i Slovačke, kao druge se nameću Bjeloruskinje s naturaliziranom Alex Bentley, te svojim glavnima uzdanicama Anastasiom Verameyenkom i Marijom Papovom.
GRUPA B (Srbija, Italija, Crna Gora, Grčka)
Realno najslabija grupa u kojoj reprezentacija Srbije ne bi trebala imati prevelkih problema sa prolaskom skupine. Nisu to Srpkinje iz 2015. godine, ali uz iskustvo koje donose Sonja Vasić i Jelena Brooks te naturalizirana Yvonne Anderson imaju i više nego dovoljno razloga da ih označimo kao prve favorite za izravan plasman u četvrtfinale.
Kao broj dva izpred Italije nameću se možda Crnogorkinje predvođene Jelenom Dubljević, Milicom Jovanović i Markesishom Gatling. Grkinje nisu oduševile u kvalifikacijama gdje su igrale protiv Slovenki i ne može se reći da su na potrebnoj razini da bi mogle parirati spomenutim reprezentacijama.
Grupa C (Belgija, Slovenija, BIH, Turska)
Posebna pozornost je na Grupi C s kojom se križaju naše cure u slučaju prolaska skupine. Belgija, BiH ili Slovenija se nameću kao logičan odabir, dok Turska nekako tu djeluje kao “najbolja oklada” za ispadanje.
Teško je prognozirati prvo mjesto u grupi s obzirom na neizvjesnu situaciju s koronavirusom u redovima Belgije. One se nameću i spominju kao prvi favorit grupe, no nemojte se iznenaditi ako vidite reprezentaciju Slovenije direktno u četvrtfinalu, jer je riječ o iznimno dobro vođenoj i posloženoj reprezentaciji u kojoj su uloge jasno podijeljenje. S dobrim igračicama na vanjskim pozicijama (Friškovec, Oblak, Barić, Prezelj) te naturaliziranom Evans koja je također igrala u Celju za izbornika Grgića, ekipa Slovenije je dobro izbalansirana i na vanjskim i na unutarnjim pozicijama i biti će nezgodan protivnik svakoj reprezentaciji na prvenstvu.
Bosna i Hercegovina s kompletnim sastavom, priključile su se Marica Gajić i Jonquel Jones, nije ista reprezentacija koja je nedavno nastupala na pripremnim utakmicama protiv naše reprezentacije. Snagu bosasno-hercegovače reprezentacije naglasila je i Lea Miletić u razgovoru za naš portala te tvrdi da bi eventuelno križanje s BiH voljela izbjeći.
Grupa D (Francuska, Ruska, Češka, Hrvatska)
Bez obzira na optimistične komentare naših cura prije polaska na Eurobasket, realno gledajući sve osim direktnog plasmana Francuske u četvrtfinale bilo bi veliko iznenađenje.
O Rusiji i njezinim uspjesima u ženskoj košarci čitali ste na početku članaka. Sutra otvaraju prvenstvo sa Češkom (12h) i ta će utakmica ponuditi neke odgovre na pitanje s kime će se Hrvatska boriti za prolazak skupine.
Ono što nas veseli je optimizam i dobra atmosfera u našoj reprezentaciji. Priznati novinar i najbolji poznavatelj ženske košarke, Paul Nilsen, tvrdi kako je momentum na našoj strani. Svjetski mediji primjetili su da je izbornik Stipe Bralić vratio pobjednički mentalitet u momčad i bez obzira što imamo vrlu mladu reprezentaciju, razina energije je na vrhunskom nivou, igra se brza i atraktivna košarka uz puno šutiranja, a kada nas taj šut prati, malo tko nas može zaustaviti.
Govoriti o direktnom plasmanu u četvrtfinale možda bi bilo malo prebahato, pogotovo kada znamo da naša reprezentacija od hrvatskog osamostoljena u službenim nastupima nikada nije pobjedila ni Francusku ni Rusiju ni Češku. No, smjena generacija koju smo odradili na čelu s izbornikom budi optimizam, ne samo za ovaj EuroBasket, nego i za predstojeće cikluse u kojima ćemo, nadamo se, ponovno redovno nastupati.
Foto: Dame pod koši