Zadar je potpuno zasluženo obranio Krešin trofej, drugu godinu zaredom. Nakon lanjskog ludila pred prepunim Višnjikom, koronaprilike su dovele košarkaške u novu dvoranu u Omišu gdje nastupa lokalni prvoligaš. Bila je to jedna zanimljiva utakmica s dosta trke i solidnim izdanjem s obje strane. Gledatelji su definitivno imali puno toga za vidjeti.
Odmah na početku možemo reći da je suđenje bilo na odličnoj razini i nije bilo prevelikih dvojbi kao što je to bilo na utakmici Zadar-Cibona. Pobjednik susreta je definitivno Veljko Mršić koji je očitao lekciju splitskom stožeru, a Žuti su propustili priliku da dokažu kako ove sezone uistinu jesu pozitivna košarkaška priča.
Iz kutka KK Zadar – Veljko Mršić je odradio domaću zadaću
Zdravlje ga ove zime nije služilo, ali se srećom uspio izvući. No, Mršić je sa “solidnim Amerikancima” uspio nadmudriti Skelina i odraditi zadaću. Taktičke zamisli su i ovog puta bile prilagođene da istaknu mane protivnika. Kako je napadao Amerikanca Reynoldsa kod Cibone, ovog puta je koristio splitske centre koji su školovani na američkim koledžima (Marić, Vranković) pa je vidljivo kako nisu naviknuti na europski košarkaški stil branjenja. Chinanu Onuaku je radio probleme, a između linija su kvalitetno prodirali Amerikanac Carter i Dominik Mavra.
S obzirom na činjenicu da više ne možemo u hrvatskoj košarci gledati kvalitet stranaca kao što je bio Alan Anderson, ovo je bila sasvim solidna prezentacija dvojca Carter i Onuaku, možda i najzrelija partija u sezoni. Na kraju je Onuaku i zaradio nagradu za najkorisnijeg igrača. Pitanje je li i Split mogao iskušati svoju small-ball varijantu kao odgovor na trku Zadra? Pala nam je ta ideja pišući ovu analizu i gledajući Šišija sinoć na poziciji petice u Phoenixu. Možda će to i Mršić probati koristiti u reprezentaciji kada nam se priključi Dario Šarić?
Međutim, centri Splita su se koliko-toliko u nastavku prilagodili jer su ipak mladi igrači, ali Split je imao probleme sa zadarskom obranom koja je na trenutke bila i preagresivna, ako se to može reći. Greška Žutih je da nisu bili u stanju iskoristiti rasploženost Pavla Marčinkovića za kojeg nije izrađeno pet-šest akcija u trenutku kada ga je krenulo. Sjetimo se samo kako je Pavle reagirao napadački kada ga je u dresu reprezentacije krenulo protiv Turske.
Kada bi Žuti i odradili dobru kretnju u napadu s kvalitetnim protokom, ponestalo je samopouzdanja jer šut nije služio Babića, a i Ukića. Roko je taktički promašio s par ishitrenih šuteva pred kraj četvrtina, ali najveća greška je bila jedna takva na tri minute prije kraja gdje su Zadrani između njegovog promašaja vezali dvije trice.
Amaterske zadnje dvije minute Splita
Ipak, Zadar nije toliko kvalitativno iznad Splita da je mogao rutinerski zaključiti utakmicu. Split je uistinu imao šanse te su, odokativno rečeno, Žuti ispucali desetak nerezonskih trica u zadnjih 120 sekundi susreta. Šutevi su to bili na takvoj razini da bi im autor ove analize uručio papire da su slobodni igrači (da je autor vlasnik kluba). Uz malo organizacije je to mogla biti završnica kao protiv Cibone jer Zadar ima problema sa zaključivanjem dobivenih dvoboja. No, hrabra igra Zadra se u konačnici i isplatila pa je krenula šuterska rapsodija u zadnjih par minuta.
Generali poslije bitke
Sud je javio da je legendarni Pino Gjergja dobio dvije godine zatvora, ali iskoristit ćemo priliku da citiramo jednu njegovu vrlo pametnu izjavu i preformuliramo je u kontekst ovog finala: “Nemam ja ništa protiv Bojana Bogdanovića i generacije. Protiv njih govore njihovi rezultati u reprezentaciji.”
Slično možemo pretočiti i na Skelina i njegove dečke. No, ne želimo biti generali poslije bitke i piskarala koja će mudrovati pošto ima još puno utakmica za odigrati do kraja sezone. Doduše, često dovođenje novih igrača zahtijeva i vrijeme za uigravanje pa za to treba razumijevanja..Splitska priča je dobra s obzirom da nema polovnih Amerikanaca, ali to bi trebalo značiti minute za mlađe igrače…
Zato je šteta što nikakvu minutažu nisu imali Bajo, Perasović i Gizdavčić, a malo je igrao i Perković koji je izveden nakon dvije greške. Dakle, to su četiri igrača u rotaciji. Ionako se izgubilo, a mladi nisu vjerojatno ništa ni naučili. Slično vrijedi za Bralu na drugoj strani. Roko Ukić je u godinama da ne može igrati dvije ili tri utakmice tjedno i to se osjetilo na njegovoj igri. Gizdavčić i ostala spomenuta mladost bi trebala biti istrpljena i pod cijenu dva poraza više kako bi Roko bio odmoran za jake protivnike i to je idealna prilika u budućnosti.
Split je unatoč dobroj obrani protivnika uspijevao doći do otvorenih šuteva, ali u ključnim trenucima je nestalo preciznosti. Bilo je tu i promašenih zicera, ali veliki problem su prouzročile izgubljene lopte. Da je tih par lopti ušlo, Split je mogao osvojiti Kup, ali što reći na to kada vam najiskusniji čovjek šutira četiri-pet ishitrenih lopti u petoj sekundi napada….Nije krivica tolika u treneru kada vam igrači više vremena pokušavaju pričati sa sucima, umjesto da se bave “loptom”.
Unatoč svemu tome nismo propustili primjetiti gnjusne komentare upućene prema treneru Žutih kojeg su navijači vrijeđali na osobnoj razini po društvenim mrežama, što nikako ne priliči našem društvu. Pogotovo jer se radilo o vrlo dobroj sportskoj izvedbi dviju hrvatskih momčadi.
Predstava je s obje strane bila fer i korektna te veseli činjenica da je utakmica bila zanimljiva i gledljiva, a nadajmo se da će dogodine Prkačini, Brale, Perasovići biti u liderskoj ulozi.