Ne postoji igrač kojeg se više kritiziralo od Ante Tomića u zadnjih 15 godina što se tiče reprezentacije. “Mekan, spor, loša obrana, ima 218, a ne zakucava…” – sve su to epiteti kojima su obasipali gorostasa iz Dubrovnika.
Iako u tome ima istine, Tomić je daleko od lošeg igrača kakvim ga se smatra. Na kraju krajeva, ne bi čovjek proveo cijelo desetljeće u Barceloni i Real Madridu. Jednostavno je nemoguće zadržati se na nivou kluba kao što je Barcelona gotovo čitavo desetljeće, a da ne vrijediš.
Međutim, ako zagrebemo ispod površine vidjet ćemo da je osvojen samo jedan naslov prvaka Španjolske uz četiri Kupa. U posljednjih šest sezona koje je proveo tamo nije izboren Final Four Eurolige samo da bi nakon njegovog odlaska bili drugi, treći pa četvrti.
Nije Ante direktni razlog za loš period Barcelone, ali uzorak nije malen – Barcelona je bila daleko od naslovnih uloga u njegovom periodu igranja za katalonski klub. To je stigma koja će pratiti Tomića čitavu karijeru, stigma gubitnika jer ni s reprezentacijom nije postigao veći uspjeh.
UMIROVLJENJE S 29 GODINA OD NACIONALNOG DRESA SE ČINI KAO RANI ODLAZAK, ALI UPRAVO TO JE DIO TOMIĆEVOG KARAKTERA KOJI GA JE MOŽDA SPUTAO DA NAPRAVI NEŠTO VIŠE
Naravno da je suludo čovjeka koji je toliko dugo godina igrao za najveće europske klubove prozivati da je mogao više u karijeri. Nadalje, u periodu kada je igrao posljednju sezonu u Barceloni bio je vodeći igrač Eurolige po ukupnoj indeksnoj valorizaciji (3514), što ukratko znači da je statistički bio najbolji igrač u datih 10 godina. Bio je prvi i prema broju skokova (1433) te ubačaja za dva poena (1069), peti u ukupnom broju poena (2621) i blokada (148) te sedmi u broju pogođenih slobodnih bacanja (483).
Konstanta je ono što bode u oči, pa kako to da reprezentaciji nije pružio ni približno kao klubovima u kojima je igrao? Umirovljenje s 29 godina od nacionalnog dresa se čini kao rani odlazak, ali upravo to je dio Tomićevog karaktera koji ga je sputao da napravi nešto više. Miran, samozatajan, pristojan, obiteljski čovjek. Kada ga vidite s 218 kako prima loptu u reketu, zatim se diže i onda elegantno polaže umjesto da ju zakuca (budimo realni, svima nam je kidao živce zbog toga) pitate se kako je moguće da igra “bez toliko krvi”.
Isto tako nikada nije bio vrhunski bloker, a s obzirom na svoju visinu možemo reći da je ispodprosječni obrambeni igrač. Jednostavno to je dio njegovog karaktera. Nije lider, nije vođa, nije autoritet na terenu, on je samo “neshvaćeni košarkaški umjetnik” koji košarku ima u malom prstu.
TOMIĆ SE UVIJEK IGRAO KOŠARKE I NEĆEMO POGRIJEŠITI AKO KAŽEMO DA JE ON “LIGHT” VERZIJA JOKIĆA U EUROPI
Jedna od stvari koju morate znati što se tiče reprezentacije je ta da Ante nikada nije iskorišten na pravi način. Njegove vještine se na terenu jednostavno nisu preklapale s vještinama Roka Leni-Ukića, još jednog “odbačenog” igrača kojeg se kritiziralo kad god se stiglo.
Roko je više combo bek, okomit i prodoran, voli igrati i izvlačiti se driblingom na šut za tri poena. Godinama se guralo Antu u p’n’r situacije, a znalo se da je Ante premekan ispod koša i da zapravo tu daje najmanje produkcije na terenu. Što dalje od koša, to bolje.
Idealno bi ga bilo koristi u pick and popu gdje mu se otvara čitav spektar mogućnosti i on onda može operirati s visokog posta – bilo to razigravanjem, uručivanjem ili čak šutom s poludistance. Mek šut i igra licem prema košu je njegov forte, a svojim lucidnim proigravanjima stvara višak. Njegovih 218 centimetara mu omogućuje da s visokog posta odigra to završno dodavanje jer jednostavno s lakoćom može prebaciti obranu.
Tomić se uvijek igrao košarke i nećemo pogriješiti ako kažemo da je on “light” verzija Jokića u Europi. Elegantan stil igre, horog šutevi, meka završnica na obruču i raznovrsna dodavanja, sve to ima naš Ante. Jednostavnost igre bez previše sile. Od čovjeka kojemu je potrebna lopta u rukama da kreira i stvara uporno su pokušavali stvoriti finišera/egzekutora. Jednostavno nije išlo.
GLEDAJUĆI IZ DANAŠNJE PERSPEKTIVE, DA SE SLAGALA REPREZENTACIJA U SKLADU S NJEGOVIM VJEŠTINAMA, STVARI BI MOŽDA BILE BOLJE
Gledajući iz današnje perspektive, da se stvarala reprezentacija u skladu s njegovim vještinama, stvari bi možda bile bolje. Zvuči čudno kad se kaže jer igrao je praktički sa svim najboljim igračima u datom trenutku (Popović, Ukić, Simon, Tomas, Bogdanović…), ali da je sam sustav reprezentacije omogućavao Tomiću da sa svojih 218 ima neograničenu slobodu s loptom u rukama, to bi otvaralo i više prostora šuterima kao što su Bojan i Marko Tomas, jedna stvar bi vezala drugu i stvari bi išle u pozitivnijem tonu.
Nažalost to je slika naše struke i košarke zadnjih godina. Nekvalitetno prepoznavanje situacija, gušenje talenta, kontraproduktivnost i da ne nabrajamo dalje.
S 36 GODINA NA LEĐIMA TOMIĆ JE ODIGRAO SEZONU KARIJERE, SAMO ZATO JER JE KOŠARKU UVIJEK IGRAO GLAVOM I UPRAVO TO MU JE OMOGUĆILO DA I DANAS BUDE VRLO EFIKASAN NA TERENU
Otišao je u Badalonu, mjesto nedaleko od Barcelone i u klub bez pretjeranih ambicija, Joventut. Idealna sredina za završnu fazu karijere. Neopterećen može uživati u igri u koju se zaljubio još kao mali dječak u prekrasnom španjolskom gradiću, uz svoju obitelj. Idealno.
Kada igrač igra bezbrižno, često se desi da onda da najbolje od sebe, a upravo takvom možemo opisati proteklu sezonu Ante Tomića – najbolja u njegovoj dugoj karijeri. Dogurao je do polufinala EuroCupa, španjolskog prvenstva i Kupa, te je izabran u prvu petorku ACB lige i EuroCupa.
U EuroCupu je postizao 13.2 poena, 5.3 skokova i 3.4 asistencije uz fenomenalnih 58% šuta iz igre igrajući samo 18 minuta u prosjeku. To mu je bilo dovoljno za ukupan PIR od 16.8 što je pri samo vrhu cijelog natjecanja, a bio bi i veći da je igrao više. To mu je ujedno i najveći prosjek poena u karijeri što se tiče europskih natjecanja, a uveo je Joventut nakon dugih 15 godina suše u polufinale nekog europskog natjecanja kao njihov glavni igrač.
Što se tiče španjolske lige, u konkurenciji visokih kao što su Walter Tavares, Vincent Poirier, Jan Vesely, Mike Tobey, Sertac Sanli, Bojan Dubljević ili Matt Costello, redom euroligaške klase na poziciji centra, Ante je izabran kao najbolji centar lige za prošlu sezonu. Ubacivao je 12.3 poena, 6.2 skokova i 2.9 asistencije uz 52% šuta iz igre za 23 minute u prosjeku.
Efikasnost je ono što bode u oči kod Tomića, samo zato što je košarku oduvijek igrao glavom, a ne mišičima. Vrlo cijenjen u najjačoj europskoj ligi, godinama maksimalno produktivan na terenu protiv najtežih mogućih suparnika, a za nas Hrvate, vječita enigma…