U danu kada Zadar i Split kreću u svoju borbu za naslov prvaka Hrvatske, košarkaši Cibone već neko vrijeme su slobodni, drugim riječima, njihova natjecateljska sezona završena je porazom protiv Splita pod Tornjem.
Aktualna sezona u Savskoj bila je vrlo burna i – neuspješna. Iako su vrući dani ljeta prošle godine mamili osmijehe na lice navijačima Vukova, uz odštete su dres nekoć dvostrukog prvaka Europe odjenuli Toni Nakić i Mateo Drežnjak. Uprava kluba promijenila je sportsku politiku i odlučila se za dovođenje hrvatskih košarkaša, kojima je pridodan iskusni američki playmaker Ronald Moore, ali on je već nakon tri mjeseca napustio Zagreb. I bila je to prva pogreška sportskog direktora, u sezoni, naravno.
Scootie Reynolds potom je sasvim slučajno vraćen u dres Cibone, pod njegovom dirigentskom palicom momčad je igrala znatno bolje. Međutim, ono što se zaboravlja, mladi i ekstra talentirani Lovro Gnjidić tada je dobivao mrvice minutaže i prečesto sjedio na kraju klupe. U dva navrata odlukom trenera je bio i udaljen s treninga momčadi te je u tim trenucima odlučio potražiti klub u kojem će igrati. Vrlo brzo reagirali su čelnici Mornara iz Bara i tamo početkom nove godine dogovoren je odlazak ovog wunderkinda u Crnu Goru.
Tek kasnije, a sve kao rezultat ozljede Reynoldsa, Gnjidić je dobio pravu priliku i oduševio navijače i struku. Nažalost, tada je bilo kasno, njegov odlazak dogovoren je u danima kada ruže nisu cvjetale…
Osim toga, prvog dana veljače dogodila se i smjena trenera. Poslije dvije pobjede Cibone, Ivan Velić zamijenjen je Vladimirom Jovanovićem, mladim srpskim stručnjakom. Pod njegovim vodstvom ekipa je srušila Partizan u Beogradu, ali i Cedevita Olimpiju u Zagrebu, čime su Zmajčeki ostali bez plasmana među četiri najbolje momčadi regije. Doduše, ostala je Cibona praznih ruku u Kupu i prvenstvu, oba natjecanja završila je u polufinalu, što se sasvim sigurno ne može nazvati uspjehom.
Prije nekoliko tjedana kapetan momčadi Roko Prkačin odlučio se za izlazak na NBA draft i ukoliko povratne informacije s odrađenih kampova budu dobre te on posljedično bude izabran u prvoj rundi drafta, situacija je to u kojoj nitko nema pravo zaustaviti ga. Uostalom, u tom bi slučaju klub i dobio dolare koji mu puno znače.
Ono što je najviše naljutilo simpatizere zagrebačkog kluba bio je raskid ugovora s najkorisnijim igračem momčadi u tim trenucima – Filipom Bundovićem. Krajem veljače sporazumno je napustio Cibonu i otišao u Rabotnički, tek nekoliko dana nakon što je istekao rok za registraciju igrača ekipama za drugi dio sezone…
Vratimo se kratko na početak, dovođenje Nakića i Drežnjaka hvale je vrijedan potez, iako se mora priznati da oni u svojoj prvoj godini na ovoj razini nisu opravdali očekivanja. Međutim, potpisani višegodišnji ugovori daju im priliku da svu raskoš svog talenta i odlazak na veću scenu ostvare u narednim godinama, počevši već sa sljedećom u dresu Cibone.
Od nabrojanih grešaka u kadroviranju igrača, vodstvu kluba nije na čast i udaljavanje od navijača. Svi oni koji su uputili kritiku putem društvenih mreža na račun odluka vrhuške, ponajviše se to odnosi na vrijeme odlaska Bundovića, blokirani su i onemogućeno im je komentiranje na stranicama voljenog kluba. Kao rezultat kroničnog nezadovoljstva, a kao korektiv ovoj, ali i svim budućim upravama osnovana je i Udruga Mi smo Cibona. Ako na to pridodamo demantij Cibone u kojem se opovrgava vijest da će Lovro Gnjidić od sljedeće sezone igrati u Baru, na način da u njemu stoji zaključak kako odlazaka neće biti do kraja sezone, neupitno je kako Cibona zaslužuje veću dozu profesionalnosti na svim razinama…
Sami finiš sezone donio je i ono što su navijači kluba nazvali negospodštinom. Naime, Cibona je odlučila ne izaći u susret Splitu i odgoditi utakmicu polufinala za 24 sata, uslijedio je priopćenje Žutih, a kasnije i Vukova. Rezime svega bilo je dodatno mobiliziranje ekipe Mile Karakaša, koja je dvokorakom izbacila ekipu Vladimira Jovanovića iz HT Premijer lige.
I na kraju, neupitno je kako je glavno pitanje što donosi nova vlast u smislu funkcioniranja Cibone. Sadašnje vodstvo sjedi na klimavim stolicama i sasvim sigurno je da će se puno toga promijeniti pod Tornjem. Dotok novca od strane grada vrlo vjerojatno će ostati na istoj razini, ali neophodan je ulazak velikih sponzora ukoliko Cibona želi biti konkurentna barem u regionalnim okvirima. Zainteresiranih ne nedostaje, prije nekoliko godina jedna ruska banka nudila je pozamašan iznos kako bi postala generalni sponzor, a samo zbog pohlepnosti pojedinaca ta je priča propala.
Porastom temperature zraka, ona se podiže i u prostorijama kluba. Cibona ima priliku za promjene, vrijeme će dati odgovor na pitanje: hoće li je i iskoristiti?