ABA ligaški scenarij je sve nejasniji. Svjetlo na kraju tunela se nikako ne nazire. Svake godine u ovo vrijeme pitamo se o sudbini regionalne lige, potencijalnom gašenju, neregularnostima i temeljnim pitanjem: “Kako dalje?”. Ovog puta koronavirus je malo ubrzao naša pitanja i dodatno istaknuo probleme na Jadranu.
Sve ovisi o Hrvatima
Iz naše perspektive to zvuči pomalo smiješno jer znamo u kakvoj su banani domaći predstavnici u ABA ligi. No, to je istina. Dva scenarija se pokazuju kao moguća. Onaj partizanski (iako ovo zvuči pomalo povijesno) nalaže da se prvakom proglasi Partizan, dok onaj drugi (zvezdaški) kaže da se ne može pobjednika proglasiti kad nije sve završeno (naravno, da su prvi na tablici pobornici ovog scenarija pričali bi drukčije). Ipak je to prije svega “ekskluziva” i ulaznica za Euroligu i gledanje najboljih utakmica “iz prvih redova”. Nije riječ o sportskom aspektu i osvajanju naslova već o novcu i sponzorima…
S druge strane, miševi kolo vode…
Hrvatski klubovi izgleda vode najpametniju politiku u zadnjih 20 godina. Navodno se traži proširenje lige za još dva mjesta. Tim potezom spasio bi se Zadar koji je trebao ispasti, a u ligu upadaju Splićani koji su se zadnjih godina ipak posložili (u skladu s mogućnostima). U srpskim krugovima kružile su glasine da će Hrvati odustati od lige ako se ovaj scenarij ne ostvari i ako ostanemo na samo jednom predstavniku. Svima je jasno da bez naših momčadi neće postojati regionalna liga pa će dobar dio upravnih odbora (čitaj klubova i njihovog vodstva) htjeti “viriti iz stražnjice” naših predstavnika kako se liga ne bi ugasila. Velike su šanse da u novu sezonu kao novi članovi uđu Borac iz Čačka te Split, dok će MZT po tko zna koji put “izvisiti”.
Stoga će pristaše zvezdaškog i partizanskog scenarija htjeti biti što bolji prijatelj s našim predstavnicima kako bi naši predstavnici mogli pomoći izglasati odluku o proglašenju pobjednika ili otkazivanju sezone, kao uvijek, političkim žargonom pitanje je ruku u Saboru.
Dok zvezdaški scenariji želi play-off, drugi želi direktno proglašenje pobjednika. Svaki scenarij ima svoj “za i protiv”, dugovnu i potražnu stranu. Mnogo je detalja poput pitanja sponzorskog novca, naplate kazni (Zadrani najbolje znaju da su samo od kazni u zadnjih par godina mogli nabaviti igrača kalibra Alana Andersona) i svega drugoga.
U Hrvatskoj imamo praksu pričati o korupciji, dok u vanjskom svijetu se taj postupak, zapakiran kao g**** u foliji zove lobiranje.
A lobirat će se za hrvatski glas.