Petak, 17 rujna, 2021
More

    POPULARNE OBJAVE

    Josip Barnjak za Crošarku: Nikada se nisam bolje osjećao!

    Novi gost našeg portala je igrač Adria Oil Škrljeva – Josip Barnjak!

    - Advertisement -

    Josip je prve košarkaške korake napravio u KK Kastav gdje su ga mentorirali Eugen Tončinić i Branimir Pavić.

    „To su dva trenera koja su me stvarno izgradili i koji su svoje vrijeme odvajali za mene uz sve njihove obaveze. Nebitno u koje doba dana, došli bi, stavili bi stolice, oni bi mi dodavali lopte i trenirali bi. I dan danas treniram s njima preko ljeta,“ započeo je svoju priču Josip.

    „Dobar primjer njihovog rada je i Edi Bešić, dečko koji će nam se ove godine pridružiti u Škrljevu. Imao je tešku ozljedu desne ruke, morao je promijeniti ruku s kojom šutira, dvije godine se oporavljao i sada će se u HT Premijer ligi okušati kao ljevak. Puno je truda uloženo u to i Tonka je veliki dio te priče.“

    Iza Josipa je vrlo dobra povratnička sezona nakon teške ozljede leđa. Nedavno je produžio vjernost Škrljevu pa smo se, uz osvrt na prošlu, dotakli i nadolazeće sezone u kojoj Škrljevo očekuje nastup u jednoj od regionalnih liga.

    Više u nastavku teksta!


    Pozdrav Josipe!

    Krenimo odmah od aktualnih tema. Na kraju prošle sezone si izjavio da želiš igrati na još višoj razini košarke. Produžio si ugovor sa Škrljevom, je li najavljeni iskorak u regionalno natjecanje ta neka viša razina koji si priželjkivao?

    „Eugen Tončinić, trener Kastva, mi je uvijek nametao jednu politiku da moraš biti ‘šef’ tamo di jesi i da tek onda možeš ići dalje. Volio bih biti dominantan u toj regionalnoj ligi, biti konstantan u dva smjera. Cijelu sezonu sam odigrao u ritmu jedna bolja – dvije slabije utakmice, to možda i je zbog tih leđa, ali volio bih biti konstantan kroz cijelu ligu i da klubovi i treneri vide da na mene mogu računati tijekom cijele sezone. Mislim da mi je ta regionalna liga prilika da se pokažem i dokažem i to je glavni razlog zašto sam ostao.“

    Prošle sezone je Gorica debitirala u regionalnim natjecanjima. Kako njihov nastup u ABA2 ligi utječe na tvoja očekivanja oko igranja jedne od regionalnih liga?

    „Pa sudeći po tome kako smo igrali prošle sezone, ja stvarno mislim da smo s tom ekipom mogli biti u sredini tablice ABA2 lige. A sad, kakvu će ekipu složiti trener i klub to stvarno ne znam. Nadam se da ćemo biti dobri i konkurentni, to mi je i cilj. Promijenio se i sustav natjecanja u HT Premijer ligi, sigurno da nam je i tu želja dohvatiti tu Ligu za prvaka. Volio bih da napravimo rezultat koji Škrljevo još nikada nije napravilo – sad smo opet ponovili šesto mjesto. Volio bih taj iskorak i da skinemo nekoga od ovih malo jačih.“

    Regionalno iskustvo već imaš iz igranja Alpe-Adria lige. Kakva iskustva imaš od tamo, koliko je to natjecanje bilo kvalitetno?

    „Mislim da to natjecanje, dok je bila grupna faza, nitko nije ozbiljno shvaćao. Ali nisu to loše ekipe, tu su Levice, Kormend, ekipe sa baš velikim budžetom koje si mogu priuštiti dobre strance.

    Nas je ta liga koštala dobrog ulaska u HT Premijer ligu, a realno, radi se o ligi koja niti je gledana, niti išta donosi i ne radi se o natjecanju zbog kojeg vrijedi žrtvovati prvenstvo. Na kraju, s tim drugim mjestom u Alpe Adria ligi ipak je bilo malo lakše opravdati 9. mjesto u prvenstvu.“

    Prošle sezone ste klubove ispod sebe glatko pobjeđivali, a od klubova iznad vas ste upisali po jednu pobjedu nad Splitom i Goricom. Misliš da možete biti još konkurentniji jačim ekipama?

    „Da, tek smo na kraju počeli dobro igrati i pobjeđivati u tim utakmicama kada smo se nekako spojili. Na početku sezone smo izgledali kao da ćemo biti u borbi za ostanak, ali dizali smo se kroz sezonu i to mi je iznimno drago. Čak i u tom četvrtfinalu, da ja nisam napravio tih nekoliko grešaka i da u obje utakmice nisam izašao van 7 minuta prije kraja možda bi imali prostora za neko iznenađenje.”

    FOTO: hks-cbf.hr

    “Ali tu smo malo i sami krivi, imali smo dvije utakmice koje smo morali pobijediti na kraju sezone, ali smo izgubili na gostovanju u Šibeniku i time smo prepustili drugima da nam kroje sudbinu. Nekako se poklopilo da Soniku ne igra 5 igrača iz petorke i unatoč tome pobijede sa sirenom i uzmu nam 5. mjesto. Baš smo htjeli ići na Goricu jer smo tu imali puno većih šansi, stvarno smo mislili da bi mi u tom susretu bili favoriti.“

    Koju ovosezonsku pobjedu bi posebno izdvojio?

    „Ova pobjeda u Sinju mi je ostala u sjećanju. Vozili smo sporije zbog snijega, u dvoranu smo ušli 45 minuta prije utakmice, nismo se stigli ni zagrijati i onda dobijemo sa košem Pilepića u zadnjoj sekundi.

    Draga mi je i ova protiv Splita, prije utakmice smo rekli da nema smisla da ih stavljamo kao favorite. Iako smo u utakmicu krenuli malo lošije, shvatili smo da imamo šta pokazati, počeli smo nametati svoj ritam, odigrali smo kao ekipa i na kraju dobili tu utakmicu.“

    Ako si pratio Novi list u nedavnom intervjuu te spomenuo Aramis Naglić kao igrača koji nikada neće biti za nešto više od HT Premijer lige. Kako komentiraš to?

    „Ja sigurno njemu ne mogu ništa reći, on je poznat i slavan košarkaš, ali mislim da je svatko od nas svoja neka individua i svatko ima svoje mjesto za pokazati se i dokazati se, proturječiti mu mogu samo sa svojim utakmicama i svojom igrom.

    Nadam se da će i oni igrati ovu regionalnu ligu ako do nje dođe pa ćemo vidjeti jesam li ja za to.“

    Škrljevo je ove sezone bilo prepoznatljivo po zonskom presingu, tu ste ti i Vrgoč jako dobro surađivali. Kako je tebi odgovarao takav tip obrane?

    „Meni je odgovaralo igranje presinga, jer volim iskoristiti tu svoju lukavost, znam kada treba i kada ne treba udvojiti. Mislim da smo se svi snašli u tome, dobro smo to prihvatili i naša fizički manja tijela smo nadomjestili agresivnošću. Uvježbavali smo to od priprema, već na drugom treningu stajali smo u tom zonskom presingu. Možda je i to razlog raspada u prvoj utakmici sezone protiv Sonika jer nismo još vjerovali u tu obranu jer, realno, tko još danas igra zonski presing. Puno smo radili na tome i došli smo na razinu gdje nam je ta obrana donosila pobjede. Trener Rajković je to dobro predvidio za našu ekipu i na tome mu svaka čast, to je najveći razlog zašto smo imali ovako uspješnu sezonu.“

    “Rajković je jako dobar trener za mlade igrače”

    Kad smo kod trenera Rajkovića, vodio te u U20 reprezentaciji, sada te vodi i u Škrljevu. Kako gledaš na rad s njim?

    „On je jako dobar trener za mlade i dosta mladih igrača je gurnuo u vatru i dao im priliku. Pušta igrače da sami odlučuju, da sami pogriješe i mislim da je to jedna osobina koju treneri moraju imati. Uljarević je došao iz nekon knock-downa, Cibona ga je pustila i tu je dobro igrao. Tonija nije bilo na mapi dvije-tri godine, a sada je odradio dobru sezonu. Svim mladim igračima koji vise tu negdje on je spreman pružiti priliku, mislim da je to dobra stvar.”

    FOTO: fiba.basketball

    “Taktički mislim da je dobar trener, vidi se i po rezultatima, mi smo s njim bili drugi u Europi (U20), a pričamo o generaciji koja je ranije ispala iz te divizije. Do toga nas je isto doveo na princip te obrane.“

    Gdje se vidiš na vrhuncu karijere, koji ti je neki igrački plafon?

    „Pa ne razmišljam na taj način, definitivno se ne slažem sa Aramisom da ne mogu dalje od HT Premijer lige, ali do kuda točno to ni ja ne znam.

    Trener Tončinić mi je usadio mentalitet da ništa nije nemoguće, sve se može postići sa radom i toga se držim. Samo neka leđa posluže.“

    “Jako sam zahvalan Roniju Kovačiću”

     Spomenuo si ozljedu, sada moraš konstantno raditi neke preventivne vježbe?

    „Tako je, imao sam malo težu ozljedu leđa. Obratio sam se Roniju Kovačiću, bivšem bodybuilderu, koji se sada bavi rekreativcima i sportašima i surađivali smo cijelu sezonu tijekom koje nisam propustio ni jednu utakmicu što mi je iznimno drago.

    Normalno da sam imao nekih problema, jer nakon godinu dana neigranja uvijek se jave neki bolovi. To je i jedan od razloga zašto sam ostao, da riješim ta leđa do kraja iako se sada stvarno fantastično osjećam, ne znam jesam li se ikad ovako dobro osjećao.“

    Hernija diska je karakteristična za malo starije igrače, kako si se ti mentalno suočio sa jednom takvom ozljedom na početku svoje karijere?

    „Kad malo pogledam, to i nije bila neka ‘teška’ ozljeda jer ja stvarno nisam osjećao neke pretjerane bolove. Ja sam to sve trpio i nije bilo trenutka u kojem bi rekao „Uf, ne mogu više“, nego je to sve bila neka podnošljiva bol.

    I onda kada misliš da će sve to s vremenom proći, saznaš da se radi o ozbiljnijoj ozlijedi i kroz glavu ti odmah prođe svo vrijeme i trud koje si uložio. Zbilja volim košarku, želio bih igrati i uživati u njoj dokle god mogu i to je razlog zašto sam nastavio dalje.

    Zbilja bih još jednom zahvalio Roniju i njegovom Bodysculptu i od kada radim s njim zbilja nemam nikakvih problema. Na treninge moram doći malo prije svih da se dodatno razgibam i uz određene vježbe to je dovoljno za rješenje mojih problema.“

    Josipu puno hvala na intervjuu, želimo mu puno sreće u nastavku karijere te se nadamo da su problemi s leđima stvar prošlosti!

    FOTO: hks-cbf.hr

    - Advertisement -

    NAJČITANIJE VIJESTI TJEDNA

    zadnje objave

    NE PROPUSTITE