Marin Marić, naš sljedeći sugovornik, je po izboru portala EuroBasket.com najbolji domaći igrač protekle sezone, član idealne petorke Premijer lige i standardni član hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za EuroBasket 2022.
Marin je rođeni Splićanin gdje je prošao i sve mlađe kategorije, u 2012. godini i zaigrao za Žute u utakmici u Slavonskom Brodu, da bi potom prešao na drugu stranu Atlantika.
Kako sam kaže, prošao je put od Havaja do Floride, dobio diplomu, pa potpisao za turski Büyükçekmece. Košarkaški je eksplodirao u Belgiji, igrao za Oostende i Aalst, a ovu sezonu je započeo u Litvi.
U Lietkabelisu se nije osjećao dobro, raskinuo je ugovor i došao na Gripe. Na obostrano zadovoljstvo, i njega i kluba. Moguće da će ljubav još potrajati, ali kako to već ide u Hrvatskoj nakon svakih (ovog puta lokalnih) izbora, u klubovima je puno upitnika.
Samo se možemo nadati, da će novi/stari ljudi dati vjetar u leđa najvećem europskom klubu u 20. stoljeću!
Više u nastavku razgovara.
Pozdrav Marine! Gdje se trenutno nalaziš, planiraš li sljedeći tjedan provesti u Spaladium Areni na kvalifikacijskom turniru?
“Pozdrav! Trenutno sam u Splitu, naravno da namjeravam provesti vrijeme u Spaladium Areni, podržati svoje suigrače, prijatelje i reprezentaciju.”
Prije nego se detaljnije okrenemo reprezentaciji, kako si zadovoljan sezonom na Gripama?
“Jako sam zadovoljan sezonom u Splitu, mislim da smo napravili jako dobru sezonu i da smo bar malo vratili košarku u grad pod Marjanom.”
Sezonu si započeo u Lietkabelisu, kako je došlo do rastanka s Litavcima?
“Da, sezonu sam započeo u Litvi. Gore mi nije odgovarao sistem igre te sam se razbolio (COVID) pa sam morao 17 dana provest u stanu i jednostavno nije išlo. Život u Litvi mi se sveo na igranje igrica i trening, mentalno me je to uništilo, tako da sam odlučio tražiti raskid ugovora i pronaći bolju sredinu za mene.”
“Zadar je bio bolji u ključnim trenucima”
Sa Žutima si odradio tešku, ali dobru, sezonu u kojoj je samo falio naslov da upotpuni dojam. Igrali ste finale i u kupu i u prvenstvu, ali u oba slučaja je bolja bila ekipa Zadra. Koji je tvoj neki općeniti dojam, smatraš li da ste s obzirom na kvalitetu rostera zaslužili barem jedan trofej?
“Da, sezona je bila dobra, kao što sam prije spomenuo. Dva finala, ostanak u ABA ligi, drugo mjesto na ljestvici te sezona bez poraza na domaćem parketu u ligi znače puno. Naravno, nije to to ako ne osvojiš trofej, ali Zadar je bio bolji u ključnim trenucima. Podrazumijeva se da smo htjeli trofeje, svi sanjamo o tome, znamo koliko bi to značilo i klubu i gradu. Trofeje očekuješ neovisno o rosteru, tako je to kad si sportaš.”
Priznati portal EuroBasket svrstao te u najbolju petorku HT Premijer Lige, a ponio si i titulu najboljeg domaćeg igrača u natjecanju. Moglo se tu naći još poneko ime iz vaše svlačionice? Tko te posebno oduševio od igrača iz drugih klubova?
“To mi je dosta značilo, za sav trud i sve što sam do sada uložio u karijeri, naravno da mi je to motivacija za dalje. Toni Perković je najviše napredovao uz sve što je prošao, od neigranja kod Skelina do novog trenera koji mu je dao drugačiju ulogu. Ostali? Dominik Mavra ili Darko Planinić, ali i ostali koji su izabrani u petorku su dobro igrali.”
S kojim suigračima si se najbolje osjećao na parketu i koliko je ekipi konkretno pomogao Ukić, i na terenu i izvan njega?
“Ne bi izdvajao nekog posebno, svi koji su bili na parketu igrali su najbolje što mogu, dosta nas je bilo u ekipi. Roko je bio odličan, pomagao je svima, pogotovo mladima, donio je jednu stabilnost u ekipi. Izvan terena svira bubnjeve, tako da ako nisi u muzici teško ćeš ga uhvatiti.”
Ima li s tvoje strane želje za nastavkom splitske priče? Došlo je do promjene vlasti u gradu, dosta je stvari oko kluba pod upitnikom, kakva je atmosfera u klubu, postoji li interes među tobom i suigračima za ostankom u Splitu?
“Naravno, rekao sam upravi da želim ostati, a sada moramo sačekati da vidimo što će se sve dogoditi s klubom, iskreno ne znam do kada. Još se ništa ne zna vezano za promjene, znam da bi bilo pametno ostaviti nekoliko igrača koji mogu igrati, ali to je na novim/starim ljudima da odluče. Atmosfera u klubu bi trebala biti dobra, ipak smo napravili mali iskorak i napravili dobre temelje za sljedeću sezonu. Postoji interes među nama da ostanemo tu.”
Misliš li da bi vas titula prvaka lakše zadržala na okupu?
“Da, mislim da bi bili uigraniji i jači nego prošle sezone.”
Iako se nisi našao na popisu reprezentativaca, četiri tvoja suigrača jesu. Kako komentiraš njihove igre u pripremama, je li te obradovalo što je toliko tvojih suigrača obuklo hrvatski dres?
“Da, nisam bio na spisku, ali naravno da čestitam svojim suigračima na tome, to je najveći uspjeh za nekog sportaša. Mislim da su dobro odradili sve što im se zadalo. Naravno, sretan sam zbog Perkovića što se vratio tamo di i pripada, Babić također. Pavle i Roko su standardni.”
Tijekom sezone doživjeli ste i promjenu trenera, Ivicu Skelina zamijenio je Milan Karakaš. Koje je promjene novi trener unio u momčad, kako ti se svidio njegov pristup, po čemu se u radu razlikuje od Skelina?
“Da, došlo je do smjene trenera. Novi trener je promijenio sistem obrane te je olakšao centrima posao. Također, voli small ball što za nas i nije bilo baš idealno. Kod njegovog pristupa me iznenadilo koliko koncentracije i detalja traži, igralo se dosta moderno s puno trica i trčanja. Mislim da nije bilo velike razlike u usporedbi sa Skelinom, jedina novost je ta promjena obrane.”
Koje su tvoje želje vezano za budućnost? Karijera ti ide uzlaznom putanjom, nakon dobrih sezona u Belgiji te sada u Splitu, planiraš li možda odlazak u neku od najjačih europskih liga?
“Moje želje su da i dalje radim on što volim, a to je igranje košarke. U dobrim sam godinama za košarku i naravno da karijera ide uzlaznom putanjom. U vezi igranja vani i u Europi, to je uvijek opcija, ovisi o odlukama KK Splita.”
Reprezentativni debi ostvario si na Ljetnoj ligi u Las Vegasu, kakva iskustva imaš s tog okupljanja?
“Las Vegas je bio odličan, prvi put da smo otišli na tako nešto i mislim da smo ostavili odličan dojam svima. Dosta njih je smatralo da ćemo svaku utakmicu izgubiti s 30 poena razlike, a mi smo dokazali suprotno i borili se do zadnjih minuta, kako treba i biti kad igraš za reprezentaciju.”
“Prvo me pogodio poraz od 30 razlike u prvoj utakmici, a onda još saznam da nisam na popisu”
Popis za reprezentaciju izašao je upravo prije druge utakmice finala u kojem je tvoj Split igrao protiv izbornikovog Zadra. Je li te nepozivanje u reprezentaciju dodatno motiviralo u ostatku finalne serije?
“Da, nisam bio na popisu i to me pogodilo. Prvo me pogodio poraz od 30 razlike u prvoj utakmici, a onda još saznam da nisam na popisu… Sam sebi sam rekao da nemam više što čekati, ne da me to motiviralo, nego sam htio odmah iste večeri na parket! U jednu ruku mi je ego bio povrijeđen, a u drugu ruku sam išao pokazati da zaslužujem mjesto u reprezentaciji.”
Jesi li se nadao pozivu, barem na širi spisak?
“Naravno da sam očekivao poziv na širi spisak, imao sam ok sezonu, i dalje sam bio nositelj ekipe, ali eto, nije bilo dovoljno. Probat ću se dokazati izborniku kroz sljedeću sezonu.”
Ubrzo kreće lov na Olimpijske igre. Naši su odigrali dvije utakmice sa Slovenijom, dvije s Portorikom, što nam predviđaš? Imamo li kvalitetu za osvajanje kvalifikacijskog turnira?
“Naravno da imaju kvalitetu za osvajanje turnira, prijateljske utakmice su prijateljske s razlogom. Kada se na terenu osjeti da igraš za Olimpijske igre mislim da će svi dati 200%!”
Marinu se zahvaljujemo na razgovoru za naš portal. Možemo mu samo poželjeti da nastavi ovim tempom, pozicija centra u reprezentaciji nam je uz njega i više nego dobro pokrivena, a nadamo se da će s 211 centimetara visokim Splićaninom biti pokrivena i naredne godine na Gripama. Ili, kako bi rekli u Splitu, #Marićuostani.
Foto: KK Split/Ivica Čavka