Tražili smo Mislava Brzoju i javio nam se s radosnom vijesti: “Dobio sam sina, odgovoriti ću vam danas”.
Nakon odrađenog treninga, uhvatio je misli i zraka te nam odgovorio na sva pitanja, ali prije formlanog razgovora je spomenuo: “Ovo je moj najveći trofej u karijeri.”
Čestitke obitelji, želimo im puno radosti i sreće u novoj životnoj ulozi, a posebno mu se zahvaljujemo što je, bez obzira na tajming, uzeo vremena za naš portal.
Mislav je jedan od naših najdarovitijih košarkaša. Školovao se u Americi, u NCAA je proveo četiri sezone, potom je 3 sezone nosio dres KK Zadra. Prije koronakrize blistao je u dresu KK Gorice, zabio je i game-winner protiv Osijeka.
Kako kaže, bilo mu je odlično u Gorici gdje je radio s trenerom Josipom Sesarom. Potom se prošle sezone, na otvoreni ugovor, vratio u matični KK Furnir, bio i (po)najbolji igrač lige, da bi ubrzo stigla ponuda iz Sutjeske, ABA2-ligaša.
Popričali smo o svemu, dotakli smo se i nostalgičnih dana iz mlade reprezentacije. Bila je to generacija Darija Šarića, ali veliku podršku pružao je i Mislav.
Dvaput neprikosveni u Europi, u generaciji U16 i U18. Uz spomenute, zlato su osvajali još: Dominik Mavra, Jakov Mustapić, Tomislav Gabrić, Marin Marić, dva Karla, Lebo i Žganec.
No, mnogi zaboravljaju da je Mislav bio jedan od naših najnadarenijih igrača, primjerice Martin Junaković i on su kao 94′ godišnjaci (Dario Šarić prešao u seniorski tim) tada bili članovi i godinu starije reprezentacije (Matej Buovac, Stipe Krstanović, Marko Ramljak,..). Tada je Brzoja bio i naš najbolji strijelac.
Mogla je generacija 94′ osvojiti i tzv. “hattrick”, europske naslove u U16, U18 i U20 konkurenciji. Posljednji bi bio i malo senzacionalan, s obzirom da bi bila bez Darija. Na tom natjecanju u reprezentaciji je opet bio Filip Bundović (bio član U16), kao i Paolo Marinelli. Imali su u polufinalu već dobivenu Španjolsku, na kraju poraz od Srba za konačno četvrto mjesto.
“najljepše? Definitivno zlato sa U18 u Litvi. Tu smo bili prava klapa.”
Kakva su to bila vremena, U18 osvojeno zlaato ispred pune dvorane u Vilansu, domaću ekipu uvjerljivo svladat s Grigonisom, Jankaitisom. Okrenuti -20 protiv Rusa u drugom poluvremenu.
Više u nastavku razgovora.
Iza tebe je sezona u Sutjesci, pretpostavljamo da nije bilo problema sa prilagodbom na novu sredinu s obzirom da nema jezične barijere?
“Nije bilo nikakvih problema, ljudi su me odmah odlično prihvatili u klubu i van njega tako da sam bio prezadovoljan. Puno mi je pomoglo i što je žena bila sa mnom, s njom je ta prilagodba išla puno lakše.”
Kako ti se svidio život u Nikšiću?
“Jako mi se svidjelo. S obzirom na cijelu ovu cijelu situaciju s pandemijom bilo je ljepše i lakše jer su oni puno opušteniji sto se toga tiče, nije bilo nekih restrikcija.”
“Velimir Gašić puno mi je pomogao i uz njega sam sazrio kao igrač”
Kako si bio zadovoljan sezonom i svojim igrama?
“Mogu reći da sam individualno poprilično zadovoljan kako je to sve izgledalo. Bila mi je čast i zadovoljstvo da me trenirao i vodio Velimir Gašić koji je bio pomoćni trener Duletu u Partizanu. Puno mi je pomogao i uz njega sam sazrio kao igrač. Timski mislim da nismo iskoristili naš puni potencijal jer smo imali dosta pehova s ozljedama tokom sezone. Da smo bili kompletni da puno bi više postigli nego što je to tablica pokazala.”
Možeš li usporediti crnogorsku ligu s hrvatskom HT Premijer ligom?
„Iznenadilo me koliko je kvalitetna liga. U gornjem dijelu, uz Mornar i Budućnost, su još četiri ABA2-ligaša. Tu su još i 3-4 kvalitetne ekipe dok na dnu su još jedno 3-4 ekipe koje realno nisu za prvu ligu, tako da dosta je jakih ekipa i dobrih utakmica tokom sezone. Po jakosti liga, ako izostavimo Mornar i Budućnost, mislim da su tu negdje.“
Kako ti se svidio turnirski sustav ABA 2 lige? Vidiš li se opet u prvom rangu ABA lige?
„Meni se iskreno svidio, ma da mislim da nama kao ekipi to nije odgovaralo jer kako su nas ozljede pratile pa je dosta igrača je propuštalo po 3-4 utakmice i tu smo mi gubili svoju šanse, ali šta je tu je.
Vidim se u prvom rangu. Smatram da imam tu kvalitetu i nakon dobre sezone očekujem stepenicu više.“
Mislav se priključio ekipi u 2. balonu ABA2 lige, odigrao ukupno 9 utakmica, a prosječno je bilježio 14,4 poena 5,4 skoka, 2,8 skoka i 1,7 asistenciju. U pobjedi protiv Mladosti upisao je i double-double učinak od 26 poena i 10 skoka.
Na sveučilištu Villanova dijelio si svlačionicu s nekoliko budućih NBA igrača poput Ryana Arcidiacona i Josha Harta. Jesi li u kontaktu s njima, pratiš̌ li njihove igre u najjačoj ligi svijeta?
„Bio sam kada sam tek otišao, ali to se s vremenom razvodnilo. Pratim ih sve i drago mi je da im dobro ide. Bilo je tu još dobrih suigrača koji igraju na zavidnom nivou – Hillard (CSKA), Ennis (Zaragoza), Ochefu (bivši NBA igrač), James Bell koji je igrao u Cedeviti, itd.“
U Dubravi si s Matejom Buovcem i Stipom Čubrićem predstavljao nenadmašiv trojac koji je harao Hrvatskom u omladinskim kategorijama. Kako komentiraš̌ činjenicu de se još samo ti baviš košarkom od igrača iz te generacije?
„Meni je jako žao da je to tako jer smo stvarno imali jednu jako dobru generaciju. Stipe je nažalost imao problema s ozljedama te je bio prisiljen na prestanak, dok je Matej, s kojim sam puno više u kontaktu, našao bolji posao i više ne nalazi vremena za košarku. Ja se iskreno nadam da mu to nije bilo njegovo zadnje i da ću ga opet gledati na parketu.“
“pamtim samo one lijepe trentutke i uvijek mi je drago vratiti se u Zadar”
Nakon sveučilišta si potpisao za Zadar, u gradu košarke proveo si 3 godine. Kakav ti je doživljaj bio igrati za takav klub?
„Bilo je odlično! Zadar mi je uvijek ostao u lijepom sjećanju. Bilo je lijepih i težih trenutaka, ali pamtim samo one lijepe i uvijek mi je drago vratiti se u Zadar.“
Jesi li osjećao pritisak navijača?
„Pritisak je uvijek bio prisutan, ali je to bio gušt igrati. Uvijek daješ ono nešto vise kad vidiš koliko im je stalo i ne želiš ih razočarati. Onome tko tamo nije igrao to je teško za objasniti.“
Kad smo već spomenuli navijače, kako ti je bilo igrati pred praznim tribinama ove sezone?
„Užasno. Mi kao sportaši radimo ovo kako bi nas ljudi došli gledati, kako bi svaki domaći teren bio pravi domaći teren. S praznim tribinama ovo su bile kao trening utakmice bez naboja i atmosfere. Nadam se da će iduća sezona biti normalna i da će se navijači vratiti u dvorane.“
Korona nije samo utjecala na taj dio, već i na transfere igrača. Lani je bilo puno upitnika, kakva je situacija ovog ljeta, imaš li već neke kontakte, gdje sam sebe vidiš?
“U podsvijesti je uvijek želja da izbornik prepozna tvoje dobre partije”
„Prošla godina je svima bila teška. Klubovi nisu znali na čemu su pa se to lančano vezalo na trenere i igrače, ali hvala Bogu nadam se da je tome kraj. Imao sam već nekih kontakata, ali još je rano. Nešto će biti, u to ne sumnjam.“
Jesi li se nadao izbornikovom kontaktu tokom sezone?
„U podsvijesti je uvijek ta neka želja da izbornik prepozna tvoje dobre partije i da ti da priliku. Na moju žalost poziv nije stigao. Okrećem se novoj sezoni, novom dokazivanju i nadanju da ću se jednom pronaći na spisku.“
Koje ljeto, tj. prvenstvo, ti je ostalo u najljepšem sjećanju kada je u pitanju mlada reprezentacija?
„Definitivno zlato sa U18 u Litvi. Tu smo bili prava klapa. Čak smo svi imali iste frizure (irokeze) i to je ono neko zajedništvo koje smo mi imali i koje nas je dovelo na sam vrh. To su bila lijepa vremena.“
“Tko zna dokle bi dogurali da prvenstvo nije bilo prekinuto”
Kako ti je bilo u Gorici, pod trenerom Sesarom ste igrali jako lijepu, efikasnu košarku?
„Odlično. Od predsjednika, preko trenera i suigrača sve je bilo odlično! U Gorici je bilo jako lijepo igrati. Sistem trenera Sesara je dosta poletan koji je užitak za igranje, ali nažalost Covid je došao u, za nas, najgorem trenutku. Bili smo na vrhuncu forme i vezali par odličnih utakmica. Tko zna dokle bi dogurali da prvenstvo nije bilo prekinuto.
Za trenera Sesara imam samo riječi hvale. Veliki taktičar i poznavatelj košarke, što je i za očekivati od takvog bivšeg igrača. Obraćanje pažnje na detalje, tajming izvođenja, ali sve u kontroli ritma i tempa i to je ono što krasi njegov sistem. On mi je dosta pomogao sa svojim savjetima i vjerom u mene. Mislim i očekujem u skorijoj budućnosti iskorak u neki viši i jači rang košarke.“
I za kraj, pratiš li Šarića u NBA, jeste li još u kontaktu? Veseli li te njegov ulazak u NBA finale?
“Jako me veseli činjenica da je u finalu! Jako smo dobri prijatelji i stalno smo u kontaktu. Volio bih da uzme prsten jer je to kroz svoju karijeru zaslužio! Iskreno, pomalo i iznenađujuče, ali odlično su posložei i jako dobro izgledaju. Navijam za Daria i Sunse i želim im svu sreću da uzmu naslov!”
Mislav je već potvrdio da je košarkaš za velike stvari – uz sav talenet koji posjeduje sada je i, kako sam kaže, sazrio kao igrač.
Zamislite samo Mavru, Brzoju, Junakovića, Vuka (također član U20 reprezentacije zajedno s Mislavom) ponovno u istoj svlačionici. U kojoj god svlačionici na kraju završio, Mislavu želimo sve najbolje u nastavku karijere, koja će, vjerujemo biti s još trofeja i game-winnera.