Ne postoji trenutno veći hype u našoj košarci od Tonija Garme. Da, dobro ste pročitali – u ljetu u kojem se igra Mundobasket najveća košarkaška priča u Hrvatskoj je dečko od 13 godina…
Tužna realnost koja je snašla hrvatsku košarku poprima nove obrise. Reprezentacija se ovo ljeto sprema za pretkvalifikacije za EuroBasket i Olimpijske igra, a tračak svijetla na kraju tunela pronašli smo u Toniju Garmi.
U društvu velikana
Dječak iz Zagreba koji je s 13 godina upravo potpisao za veliki Real Madrid i tako nastavio koracima Dražena Petrovića, Marka Tomasa, Bojana Bogdanovića, Borisa Tišme i Marija Hezonje. To su sve Hrvati koji su imali čast biti dio najvećeg europskog kluba svih vremena. Rekordnih 11 osvojenih Euroliga nam daje za pravo dati im tu titulu.
U intervjuu za Sportske novosti Tonijev tata Nikola Garma, također bivši košarkaš, osvrnuo se na uvjete u klubu takve veličine.
Doručak je od 7.30 do 8 sati, nakon toga, određenim danima, slijedi individualni trening, onda autobusom idu u obližnju privatnu škoku gdje borave do 14 ili 15 sati popodne, potom ručaju i vraćaju se u kampus gdje strani igrači dodatno s profesorima rade na engleskom i španjolskom jeziku. Zatim je popodnevni odmor, pa momčadski sastanak i večernji trening, nakon kojeg je odmah i kondicijski trening. Ukupno to traje tri sata, od čega je sat i pol košarkaškog treninga, sat i pol kondicijskog. Nakon svega večeraju i u 21.00 idu na spavanje. To je strašan ritam, ali sve je posvećeno drilu i u konačnici usojehu. Na snazi su red, rad i disciplina. Sviđa mi se i što Real izuzetno pazi da ta djeca budu školovana, da postanu akademski građani. Uče ih jezike, uče ih komunicirati, kako da daju intervju, kako da komuniciraju putem društvenih mreža i slično. Sve je na visokoj razini i to mi se sviđa jer prije svega želim da postane kvalitetan čovjek jednog dana, daj Bože da mu se ostvare i ostale stvari koje želi. Njegov cilj je da završi u NBA.
Dakle, stvar je jasna – svako dijete koje dođe u akademiju Real Madrida ima najbolje moguće uvjete na košarkaškom terenu, ali i izvan njega. Neke stvari su samo preslika onoga kako radite, a Real Madrid radi vrhunski i zato je na vrhu godinama.
Nikola je rekao ponešto i o očekivanjima od tako mladog igrača:
Može se dogoditi i da jednog dana završi kao igrač koji će se vrtjeti po Španjolskoj. Netko će tada možda reći “mali nije uspio”, dok bih ja sad potpisao da cijeli život igra ACB ligu. Može 10-15 godina igrati španjolsku ligu kao, primjerice, Ante Tomić, pa može li netko reći za Antu Tomića da nije uspio u životu? Treba vidjeti koji se maksimum može izvući iz njegove karijere. Svjestan sam svega, ali moje je mišljenje da ako on sad iz jednog takvog kvalitetnog sustava, profesionalnog drila i treninga, ne daj Bože, ne postane košarkaš, budite sigurni da ne bi postao ni iz Novog Zagreba.
Poput Dončića
Izašle su nedavno slike Tonija od prije par godina kao bucmastog nasmijanog dečkića, a znamo da je jedan takav s ovih prostora također kao mlad otišao u Real Madrid – naravno riječ je o Luki Dončiću.
Alberto Angule, nekadašnji bek španjolske reprezentacije koji niz godina radi u najtrofejnijem europskom klubu radi isključivo s djecom rekao je kako ni Dončić nije imao takvu početnu bazu kao Toni.
Sve ide kao po špagi, ljubav prema igri je tu, tatin košarkaški gen također, prošao je omladinski pogon jednog domaćeg kluba i sada se zaputio u klub koji mu pruža sve na dlanu, samo kako bi on postao velika košarkaška zvijezda.
Zauzvrat Toni mora vratiti s radom što kod njega nikako nije problem…