Kako je trenutno u Hrvatskoj košarci aktualna tema novi izbornik, upitali smo trenera Zagreba, Nikolu Garmu kako gleda na kandidate koji se spominju i tko bi eventualno po njemu bio favorit, s obzirom na to da su ga trenirali mnogi treneri, čak se i neki spominju kao mogući kandidati. Nikola je u svom stilu, kao metak ispalio jednog kandidata.
Danijel Jusup. Bivši suradnik i moj košarkaški “ćaća”, čovjek koji je nadam se nakratko samo otišao s košarkaške scene, jer nije mu bilo lako i čovjek koji me uvukao u svijet košarke s ove druge trenerske strane, i bez kojeg sigurno sada ne bi bio gdje jesam. Tko zna čime bi se bavio.
Red, rad, disciplina, poštenje, predanost, to je Danijel, koji kadrom s kojim se bavi, igračima i suradnicima usađuje ne samo košarkaške kvalitete, jer nije košarka sve u životu, nego i ljudske osobine, radne navike, životne mudrosti, kojih mladi ljudi danas sve više nemaju, a to se ne može platiti. Životno i košarkaško iskustvo Danijela morate živjeti svaki dan, i onda shvatite suštinu, jer za neke životne stvari je potreban proces. Većina vas donosi zaključke na temelju jednog poteza, situacije, slova, riječi. Čisto bukvaliziranje. Budite pošteni, to je najvažnije. Ljubav i poštenje.
I ono što me potaklo definitivno da odgovorim ovako je, ne bi vjerovali, bratov intervju od proteklog tjedna. Joško radi izvrstan posao sa svojom momčadi, to je neosporno. Međutim, iskazao je svoje subjektivno mišljenje, konkretno za KK Zagreb i mene, a koja ima veze s Danijelom. Jedna stvar me jako upiknula u oko. Razgovarajući o temi mog kluba, KK Zagreba, koji je meni moja ljubav, moj entuzijazam, moj kruh, spomenuto je moje NE-PRAVO GLASA..?!?!? Ja sam proveo 5 godina u komadu s Danijelom Jusupom, 5 lijepih godina, gdje je bilo i smijeha i tuge i zezancije i nervoze, i svega što donosi jedna natjecateljska sezona. Svaki naš trening je počinjao s prethodnim sastankom 30 minuta prije svakog treninga, gdje se razgovaralo o planu programu problemima iznošenju mišljenja, itd, poznato nadam se svakom košarkaškom djelatniku. Imao sam itekako što za reći, jer, pretpostavljam da znate da nisam ameba. Stoga, OGRAĐUJEM SE I DEMANTIRAM da ja nisam imao pravo glasa 5 godina, jer ispada da sam radio u nekom logoru? Što sam onda radio? Što je Danijel?! Ja mogu pričati do besvijesti, a teško da sam šutio 1800 dana. 3200 sastanaka. Ovo govorim iz čiste ljudskosti prema svom bivšem suradniku, kojega ionako košarkaška scena razapinje već godinama bez ikakvih osnova, jer je sve više košarkaških neradnika, jer svi ti koji pričaju o Danijelu, sada govorim generalno, nikada nisu bilo dio kolektiva niti surađivali s njime. Sebe smatram kompetentnim jer smo ipak bili tandem 5 godina. Stvari financijske prirode nažalost nemaju veze ni s Danijelom, ni sa mnom, nego nažalost sa stanjem u državi i još X parametara oko KK Zagreba, koje nažalost nisu išle za rukom posljednjih godina, o kojima ja sada ne bi, jer nisam kompetentan pričati o njima.
Dakle, moj izbor je definitivno Danijel Jusup, čovjek radi „sto godina“ u košarci i pun je iskustva, a i siguran sam da bi se znao nositi i s pritiskom vođenja reprezentacije, a pogotovo s našim najboljim igračima.