Prvog dana studenog prošle godine Cibona je pod Tornjem “razbila” već davno otpisanu Koper Primorsku koja je ubrzo nakon toga i službeno odustala od nastupanja u ABA ligi. Sama utakmica ne bi bila posebno značajna da se u njoj pod svijetlima reflektora nije ukazao Lovro Gnjidić, 19-godišnji razigravač Vukova koji je imao dva efektivna zakucavanja i 11 poena na svome kontu.
Već istog dana na naslovnicama su vrištali zvučni naslovi: “Mladić koji podsjeća na Zorana Planinića”, “Hrvatska košarkaška nada pokazala čaroliju”, ali i brojni drugi… Doista, nekoliko zapaženih nastupa natjeralo je i vodeće hrvatske košarkaške stručnjake da ustvrde kako je Lovro moguće “taj”, toliko traženi razigravač za kojim Hrvatska godinama žudi…
“Gnjidić je dosad u juniorskim utakmicama bio čisti razigravač, nije gledao na koš. Mislim da nije ni svjestan kakav ‘motor’ ima. To mora koristiti i uzeti šut, sjuriti se u prodor. On to može i te stvari ću i ubuduće tražiti od njega. On ima potencijala da bude combo igrač.” – pričao je tada danas bivši trener Cibone Ivan Velić.
U prosincu 2020. godine uprava kluba konačno je “priznala” da je Ronald Moore još jedan promašaj na poziciji jedinice, a za njegovu zamjenu doveden je Scottie Reynolds, igrač koji je već nosio dres Cibone. Cilj je bio osigurati ostanak u ABA ligi te borba za oba trofeja u Hrvatskoj.
Kada su krajem siječnja Vukovi konačno povezali dvije pobjede u ABA ligi, one domaće protiv Borca i Krke, uprava je napravila sasvim neočekivan potez i smijenila Ivana Velića. Ovime ne branimo bivšeg trenera, već se čudimo tajmingu smjene, bilo je u sezoni puno zgodnijih trenutaka za isto…
Ubrzo potom za novog trenera je instaliran mladi srpski stručnjak Vladimir Jovanović, a uprava je ovako objasnila svoju odluku:
“Njemu je prvi motiv rad i učenje tih mladih igrača. Nadam se da ćemo napraviti ono zbog čega je on tu i da ti mladi u budućnosti postanu i nositelji naše reprezentacije.”
Sam Jovanović istaknuo je da je svjestan u kakav klub dolazi:
“Moja osobna ambicija bi bila da u ove vitrine donesem još pokoji trofej za Cibonu, a i da pomognem razvoju tih mladih igrača.”
Photo: Igor Kralj/PIXSELL
I sada se vraćamo na Lovru Gnjidića. Od ustoličenja Jovanovića Cibona je odigrala sedam utakmica. Onu najvažniju, protiv Zadra u polufinalu Kupa je izgubila. Doduše, nije sramota izgubiti na Višnjiku, ali “šok terapija” promjenom trenera nije uspjela, a samim time ni želja Jovanovića da upotpuni vitrine kluba iz Savske novim trofejom.
Ali, to nije najveći problem. Naime, Jovanović je doveden pod krinkom razvijanja mladih, a od njegovog dolaska toliko hvaljeni Lovro Gnjidić igrao je redom:
Cibona : Škrljevo 10 minuta, Cibona : Hermes Analitica 17 minuta, Furnir : Cibona 21 minuta, Zadar : Cibona 8 minuta, Gorica : Cibona 3 minute, Vrijednosnice Osijek : Cibona 0 minuta te Šibenka : Cibona 2 minute.
Kad povučemo crtu, Gnjidić od dolaska Jovanovića prosječno igra manje od 9 minuta, s time da je najveću priliku dobio u nebitnim dvobojima protiv Furnira i Hermesa, inače bi minutaža bila još poraznija…
Doduše, zadnje dvije utakmice Jovanović je propustio jer je dobio dozvolu kluba za odlazak u stručni stožer reprezentacije Srbije, ali ne sumnjamo da je bio na liniji s Barišom Krasićem i sugerirao mu kako da postavi igru.
I tako, Cibona je izgubila trofej, donedavni najkorisniji igrač kluba je otpisan, trener je dobio ispričnicu za izlet, a mladi Lovro Gnjidić uzalud se obradovao svom potencijalnom razvijanju i većoj minutaži dolaskom Jovanovića. Mada, mi vjerojatno ne shvaćamo da su svi ovi potezi dio velikog ‘biznis plana’ na kojeg se direktor kluba pozivao početkom sezone. Živi bili pa vidjeli…