Veliki dio današnjih igrača u hrvatskoj ligi, čak i u reprezentaciji, još se nije niti rodio kada je Hrvatska donijela kući posljednju veliku medalju. Bilo je to na Eurobasketu 1995. godine gdje smo ponovili uspjeh od dvije godine ranije kada smo se iz Njemačke vratili s broncom.
Zanimljiv podatak jest da su u hrvatskoj reprezentaciji iz ’95. gotovo svi igrači bili su Dalmatinci. Predvodili su ih Toni Kukoč kojeg nije bilo u Njemačkoj te Dino Rađa. S prethodnog Eurobasketa igrali su još Velimir Perasović, Veljko Mršić, Alan Gregov, Stojko Vranković, Ivica Žurić, Arijan Komazec i Vladan Alanović, a od novih lica tu su bili Davor Pejčinović, Josip Jerko Vranković i Ivica Marić. Izabranu vrstu predvodio je Aleksandar Petrović.
Četrnaest reprezentacija izborilo je nastup na Eurobasketu, a momčadi su bile podijeljene u dvije skupine iz kojih će četiri najbolje ekipe izboriti prolazak dalje i borbu za medalje. Hrvatska je bila smještena u skupinu B, sa Španjolskom, Rusijom, Francuskom, Slovenijom, Turskom i Finskom. Prva utakmica i prva pobjeda bila je protiv Slovenije, a predvodio nas je Toni Kukoč s 20 poena i šest skokova. U drugoj, ujedno i najtežoj, slavili smo nakon produžetaka u dvoboju s Rusima 100:94, a najefikasniji je bio Arijan Komazec utrpavši 30 poena.
Nakon spomenute pobjede, lagano su padale i ostale reprezentacije. Protiv Španjolske ponovo je zablistao Komazec s 25 poena što nam je donijelo slavlje 80:70. Tursku smo pregazili s 90:68, a 23 ubačaja upisao je Perasović. U dvoboju s Fincima (92:77), Kukoč je ostvario triple-double učinak (15 poena, 12 skokova i 11 asistencija), a pobjedom nad Francuskom 81:72, Hrvatska je osigurala prvo mjesto u skupini.
U četvrtfinalu ih je čekala Italija predvođena Gregorom Fučkom. Azuri nisu imali lijeka za Kukoča (24 poena i 10 skokova) koji ih je nemilosrdno uništavao te smo na koncu laganim slavljem 71:61 ušli u polufinale gdje je već otprije bila Litva. Među četiri najbolje reprezentacije Starog kontinenta ušli su preko Rusije rezultatom 82:71.
Goropadni Arvydas Sabonis s 26 poena i 17 skokova bio je previše za Hrvatsku. Na poluvremenu bilo je minus sedam da bi prednost do kraja narasla do konačnih 90:80. Raspoloženi Dino Rađa (25 poena) bio je premalo za borbu za zlato.
Srećom, naši igrači nisu klonuli. Čekala nas je još obrana bronce protiv uvijek neugodne i tvrde Grčke koja je izgubila od SR Jugoslavije 52:60. Bila je to repriza dvoboja iz 1993., također u borbi za treće mjesto. Grci su bolje otvorili susret, ali preokretom u drugom dijelu utakmice Hrvatska, predvođena s 20 ubačaja Veljke Mršića, na koncu dolazi do medalje i rezultata 73:68.
U finalnoj utakmici imali smo priliku gledati jedno od najboljih finala ikada, a na kraju zlatom se okitila SR Jugoslavija pobjedom 96:90. Aleksandar Saša Đorđević upisao je nestvarnih 41, dok je na drugoj strani Šarunas Marčiulionis predvodio Litvu s 32 poena, šest skokova i šest asistencija.
Najbolji strijelac turnira bio je upravo Marčiulionis s prosječno 23,7 poena, a skakač njegov suigrač Sabonis s brutalnih 15,3 skokova po utakmici. “Konobar” Toni Kukoč s 5,3 u prosjeku bio je najbolji asistent na prvenstvu. Spomenuti trojac bio je i u najboljoj petorci turnira s Vladom Divcem i Fanisom Christodoulouom.
To je ujedno bio i posljednji put da su naši igrači stajali na postolju i primali medalje. Nakon što su srdačno pozdravili Litavce i njihovo srebro, revoltirani tadašnjom srpskom okupacijom Hrvatske, naši košarkaši napuštaju pobjedničko postolje ne želeći prisustvovati slavlju tada zlatne SR Jugoslavije.
Samim silaskom s postolja kao da smo sami sebi nabili prokletstvo, a medalju više nismo osvojili. Nitko ne zna koliko to prokletstvo traje. Tijekom godina smo propustili niz prilika, a najbliže smo bili u Sloveniji 2013. kada smo na Eurobasketu zauzeli četvrto mjesto.