U novom intervjuu ugostili smo košarkaša Splita – Tonija Perkovića!
Toni je prve košarkaške korake napravio u KK Stoja iz koje je završio na probi u Ciboni. Za Vukove je odigrao jedan turnir, uzeo titulu najboljeg igrača, a sve to je pratila i Cedevita koja je najbrže reagirala i dovela mladog Puljanina.
U Cedeviti se zadržao sve do odlaska Vitamina iz Hrvatske. Karijeru je, na nagovor trenera Ante Grgurevića, nastavio u splitskim Žutima. Ove je sezone proigrao pod vodstvom trenera Karakaša, bio je dio reprezentacije koja je iznjela kvalifikacije za Eurobasket, a malo mu je nedostajalo da bude dio Olimpijskog kvalifikacijskog turnira u Splitu.
U nastavku teksta pročitajte što je Toni imao za reći o aktualnoj sezoni, reprezentaciji, ali i planovima za budućnost…
Toni pozdrav, u Splitu si imao ugovor 2+1; ostaješ li i treću sezonu na Gripama?
“Da, i ja i klub smo imali opciju produljenja. Odlučio sam ostati još jednu sezonu kad sam vidio da se Split okrenuo prema Europi. To je dodatan pokazatelj da žele rasti i smatram da je to dobro i za mene i za klub, da nastavimo surađivati.”
Postojale su neke priče oko mogućeg odlaska u Cibonu?
“Ne znam odakle je to došlo, ja nisam ni pričao sa Cibonom. To se pojavilo u Sportskim novostima, ali kažem, nikada nisam pričao s njima. Mislim da nema potrebe da idem tamo igrati, imaju Drežnjaka na mojoj poziciji, nema smisla da jedan igra, a drugi ne.”
Marin Marić je u nedavnom intervjuu za naš portal izrazio želju za ostankom u Splitu. Naglasio je da u klubu vlada pozitivna atmosfera, tko će od prošlosezonske ekipe ostati na okupu?
“Je, iskreno bih volio da ostanemo skupa. Nadam se da će Roko ostati, volio bi da Baba (Luka Babič) ostane, Mara (Marin Marić) je isto izrazio želju za ostankom… Imali smo super kemiju, jedino mi je žao što Mile (Karakaš) više nije trener, ali zbilja je dobio vrhunski ponudu i nadam se da će se sve relizirati.”
“Mile Karakaš mi je unio sigurnost te dao povjerenje i slobododu”
Spomenuo si Milu Karakaša, dojam je da si proigrao nakon njegovog dolaska?
“Kod Karakaša se igralo puno brže, na više posjeda i šutiranja trica, baš onako kako meni i najviše paše. Mile mi je dao povjerenje i sigurnost i mislim da sam mu vratio na najbolji mogući način.”
U završnici sezone si zbilja igrao sjajno, u posljednjih pet kola regularnog dijela tricu si šutirao 20/34.
“Nisam znao taj podatak, ali stvarno sam se osjećao fantastično. Odlična kemija u ekipi, bio mi je gušt igrati košarku, sve mi je bilo super do trenutka kada smo krenuli na put u Zadar i tu sam se razbolio.
Doslovno sam htio iskočiti iz svoje kože, sve je bilo super i odjednom me uhvatila temperatura u najvažnijem dijelu sezone. U finalu nisam mogao igrati prvu utakmicu, a u drugoj mi je malo nedostajalo da se srušim, bio sam nikakav.”
Unatoč zaostatku od 2-0 vratili ste seriju u Zadar.
“Vratili smo seriju u Zadar, ali za više od toga nismo imali snage i Zadar je zasluženo osvojio naslov prvaka. Bili su svježiji nego mi.”
Zdravlje je ove sezone bilo presudni faktor?
“Da, pa vidjeli ste Goricu koja zbilja nije imala sreće, protiv Zadra su igrali s praktički pola ekipe. Ove sezone je jako puno značilo imali cijelu momčad na okupu. Kad te uhvati korona i izbaci na 15 dana, treba ti vremena da se vratiš i uđeš u formu. Nadam se da se ovakva sezona više neće ponoviti.”
Na finalu je bilo i publike, pogotovo u petoj utakmici?
“Zato i igraš, kao košarkaš uživaš u takvim utakmicama. Nažalost smo brzo pokleknuli, ali općenito je prelijepo igrati u takvoj atmosferi, i na Gripama i u Zadr. Nadam se da će se i Ciboni vratiti navijači, to ludilo, igranje pred punim tribinama je zapravo i cilj svima nama.”
Kakva je atmosfera bila u Splitu?
“Znao sam da kad smo izjednačili seriju na 2-2 da se košarka stvarno vratila u Split. Ljudi prilaze, čestitaju, časte te, oživjeli smo malo grad. Jako puno ljudi mi je reklo da su nakon dugo vremena ponovno gledali košarku. Grad se polako budi, Split je košarkaški grad, svi su jedno vrijeme živjeli za Jugoplastiku, mislim da smo na pravom putu da svi opet žove za Split.
Na kraju, vidio i što Torcida radi za Split, evo Hajduk igra za pola sata (intervju je bio prije utakmice s Lokomotivom) i svi kafići su puni.”
“nismo se ni trebali dovest u situaciju da igramo doigravanje sa Sparsima”
Odgovara li ti taj mentalitet i Split kao grad?
“Da, definitivno mi odgovara. Obožavam publiku, imam tu neku komunikaciju s navijačima tijekom utakmice tako da mi stvarno paše. Gušt mi je biti ovdje i uživam dok igram.”
Ostali ste u ABA ligi nakon razigravanja sa Sparsima, u domaćim natjecanjima ste poraženi u dva finala. Iako ti porazi ostavljaju gorak okus, ipak možemo reći da je napravljen rezultatski iskorak?
“Mislim da je to korak naprijed kada se to tako lijepo kaže – ostanak u ABA ligi, finale kupa i prvenstva. Ali ne znam… iskreno nisam zadovoljan, nismo se ni trebali dovesti u situaciju da igramo doigravanje sa Sparsima i mislim da smo, ako ništa, bar mogli osvojit kup. Imali smo kvalitetu za to.”
Tvoja prirodna pozicija je dvojka – bek šuter. To ti najviše odgovara?
“Da, najviše mi odgovara dvojka. Naravno, u nekim trenucima mogu igrati i jedinicu, na primjer, kada radimo akciju za Roka. Prošle sezone sam zbog ozlijeda ostao jedina jedinica u ekipi tako da imam iskustva na toj poziciji, ali najugodnije se osjećam na dvojci.”
Ove sezone si bio 13. reprezentativac, zadnji si otpao za kvalifikacijski turnir u Splitu. Kako si primio tu informaciju?
“Bilo mi je žao jer sam se super osjećao, sve su to vrhunski momci, odlična ekipa, dvaku večer smo se družili. Žao mi je što se nismo kvalificirali na Olimpijske igre, jer mi kao reprezentacija, gledajući imena i kvalitetu, to zaslužujemo.”
Bio si dio reprezentacije u kvalifikacijama za Eurobasket?
“Nisam bio u prvom prozoru, ali sam bio pozvan na drugi kada sam podigao nivo igre. Sve ovisi kako ću igrati i u kakvoj ću formi biti, ja ću se uvijek odazvati, kad god to bude moguće, jer mi je stvarno čast igrat za reprezentaciju. Nadam se da ću u narednim godinama biti među sigurnih 12.”
“Kad babo dođe preuzeti tvoju poziciju ne može ti biti žao”
Kako gledaš na to da jedni igrači odrade kvalifikacije, a drugi igrači, kad se oslobode od nastupa u Euroligi i NBA ligi, odrade završni turnir?
“Da ti iskreno kažem, kad Babo dođe preuzeti tvoju poziciju nije ti žao, samo gledaš kako igra i diviš se. Malo je čudno, ali jednostavno to je tako, moraš prihvatiti. Kada dođu Simon, Babo i Hezonja koji stvarno igraju na vrhunskom nivou košarke nema ljutnje jer znaš da to zaslužuju.”
S izbornikom Mršićem si imao priliku raditi u Cedeviti, kako je bilo raditi s njim?
“On je stvarno vrhunski trener što je pokazao s rezultatima u kvalifikacijama za Europbasket, kao i s rezultatima sa Zadrom. On točno zna što želi – disciplinu, i ako to ispoštuješ dobar si u njegovim očima. Voli imati kontrolu nad svime, kako se igra, kada se ide spavati i slično. Bio je i vrhunski igrač, ima dobre savjete i od njega se puno može naučiti.”
Kakva je bila suradnja sa pomoćnim trenerom, Damirom Mulaomerovićem?
“Mulaomerović je legenda, vrhunski čovjek i vrhunski igrač. Kad god sam ga pitao za dodatan rad, uvijek bi rekao ‘Može, nema problema.’ Uvijek nas je savjetovao i od takvog čovjeka možemo samo učiti.”
Koliko ti je u karijeri pomoglo igranje u sređenoj sredini poput Cedevite? Tamo si imao priliku trenirati s brojnim dobrim igračima i odličnim trenerima.
“Definitvno mi je to bilo super iskustvo, igraš sa stvarno kvalitetnim igračima, igraš EuroCup… Čak sam imao dvije ili tri dobre utakmice u EuroCupu, a imao sam i zapaženu minutažu. Sjajno je iskustvo kada te treniraju jedan Jure Zdovc i Sito Alonso, sigurni se može naučiti nešto novo i žao mi je da to nije potrajalo. Imao sam plan ostati u Cedeviti, čak se pričalo i da potpišem novi četverogodišnji ugovor.
Žao mi je što više nema Cedevite u Hrvatskoj, ne samo radi novaca, nego je to jedini klub u Hrvatskoj iz kojeg si mogao ići na europsko tržište. Evo, napokon se tome pridružio Split sa sudjelovanjem u Ligi prvaka.”
Toniju puno hvala na intervjuu, želimo mu puno sreće u nastavku klupske i reprezentativne karijere!