Na Gripama u dvorani KK Splita održana je hrvatska premijera dokumentarnog filma “Magična sedmica – Toni Kukoč” redatelja Sabahudina Topalbećirevića. Podsjetimo, svjetska premijera održana je u srijedu u Sarajevu. Kukoč je na Gripama dočekan uz veliki aplauz publike, ali i svojih prijatelja, bivših suigrača, trenera.
Za Jugoplastiku je igrao od 1987. do 1991. godine i osvojio četiri prvenstva, dva kupa i tri Eurolige s Jugoplastikom kada su rušili Maccabi i dvaput Barcelonu. Tu je napravio prve košarkaške korake i postao ono po čemu ga danas pamtimo.
Kada je kročio u legendarnu dvoranu na splitsku premijeru dokumentarnog filma ‘Magična sedmica’, prisutni su ga počastili gromoglasnim pljeskom na njegovim Gripama gdje je stasao u jednog od najvećih hrvatskih košarkaša.
Prije nekoliko dana, na premijeri u Sarajevu, svladale su ga emocije, a ovaj put je vrtlog u njemu bio još intenzivniji. Na svojim Gripama, među svojim suigračima, trenerima i prijateljima i to na 55. rođendan. Navirale su uspomene tijekom filma, miris šampionskih dana širio se dvoranom, a posebne trnce među prisutnima izazvao je trofej europskog prvaka iz Münchena 1989. godine kojeg je u dvoranu postavio Mate Lončar.
Kukoč je na Gripe došao u društvu majke Radojke i supruge Renate, a film, nažalost, nije dočekao otac Ante koji je preminuo prije četiri mjeseca. U publici su bili i njegov slavni suigrač iz Jugoplastike Dino Rađa, Josip Vranković, Željko Pavličević, Slaven Rimac, Jasmin Repeša, svi aktualni igrači Splita.
Na kraju filma prisutne su preplavile emocije, a KK Split je svoju legendu iznenadio jedinstvenim poklonom. Zlatni prsten, s njegovim brojem sedam, uručila mu je Elena Prančević, čistačica koja je radila na Gripama dok je Toni igrao u Jugoplastici. Bio je ganut, osmijeh nije silazio s njegova lica.
– Hvala Sabahudinu Topalbećireviću koji me pet godina nagovarao da snimimo ovaj film, hvala svima koji ste došli pogledati film, mojoj majci, supruzi i prijateljima. Ovo je jedinstvena prilika da vidim ljude koji su mi pomogli u karijeri, koji su bili moji suigrači, treneri i prijatelji – rekao je Kukoč pa nastavio:
– Ne vjerujem da bilo tko počinje karijeru s idejom da će o njemu biti napravljen film ili da će otići u Kuću slavnih, vjerujem da oni koji tako počnu karijeru da teško to ostvare. Sretan sam što će ostati ovaj film za moju djecu, drago mi je što je moja majka došla i pogledala ovaj film, tužno je malo bilo i njoj i meni kad su prikazali oca u filmu, on je bio moj najveći navijač, sve je pratio i čuvao sa strane. U zadnjim godinama i mjesecima života napravio je nekoliko albuma koji meni zlata vrijede.
Osvojio je brojne trofeje u karijeri, ali bitnije mu je da ga suigrači i treneri pamte kao dobrog i iskrenog čovjeka.
– To mi je draže nego da o meni pričaju kao o igraču, uspio si timski i individualno, to je svima vidljivo, ali to što su pričali treneri i suigrači o meni u filmu, to je drugačije i meni draže čuti – rekao je Kukoč pa prokomentirao premijeru u Splitu.
– Bila je navijačka atmosfera u Splitu, kako sam i očekivao ha-ha. Bilo je u Sarajevu jako lijepo, ali ovo je moj grad. Ovo je dvorana u kojoj sam napravio svoje prve korake, gdje god smo ušli tu, šutirali smo, sjećam se onih kuteva i iza balkona, bili smo po nekoliko sati u dvorani pa smo izmišljali. Ima u filmu i nekih mojih dogovodovština iz ranih dana, prvih putovanja… Svega ima, ja ne mogu biti objektivan što se tiče filma jer je o meni, ali nadam se da se ljudima svidio i da imaju razloga pogledati ga ovi koji nisu.