Zlatko Dalić, Niko i Robert Kovač, Davor Šuker te Filip Hrgović velika su imena u svijetu sporta, ne treba zaboraviti niti Ivana Velića i Anu Semren, svi oni zajedno ostvarili su velike sportske uspjehe, a sve zajedno ih možemo povezati s gradom u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine – Livnom.
Unatoč tek navršene 22 godine života, već sada uz sva ta velika sportska imena možemo dodati i ono našeg sugovornika. Karlo Matković, trenutni član KK Cedevita Olimpija Ljubljana vjerojatno je prvi sljedeći hrvatski košarkaš u NBA ligi, izabran je prošlo ljeto od strane New Orleans Pelicansa kao 52. izbor druge runde, i ovo je prava prilika da saznamo nešto više o njemu i njegovim planovima za budućnost.
Karlo je rođen 30. ožujka 2001. godine, a svoj je talent razvijao u omladinskom pogonu, tada zagrebačke Cedevite koja ga s navršenih 18 godina šalje na posudbu u OKK Beograd gdje je odradio jednu sezonu prije selidbe u klub Miška Ražnatovića – Megu!
Svoj prvi nastup u najvišem rangu regionalne košarke upisao je početkom sezone 2020./21. Minutaža je bila skromna, ali se postepeno povećavala kroz sezonu, a usporedno s njom rastao je i učinak. Već sezonu kasnije Karlo se izborio za startnu poziciju, a brojke su bile odlične, u prosjeku je za 21 minutu provedenu na parketu bilježio 11.6 poena te 6.1 skokova.
Odlična epizoda i tri kvalitetne godine provedene u Beogradu bili su odlična podloga i razlog da ga, sada ljubljanska Cedevita Olimpija, povuče s posudbe i pruži mu priliku u svojoj prvoj momčadi, ali i da postane ime koje tadašnji izbornik Hrvatske Damir Mulaomerović, ne smije zaobići prilikom slaganja popisa za reprezentativne akcije. Stigao je i poziv za NBA Summer League, onda i NBA Draft, pa potom i prvo veliko natjecanje – EuroBasket kojim je zaokružena jedna velika godina.
View this post on Instagram
U izboru čitatelja našeg portala, Karlo je za 2021. godinu proglašen najboljim mladim hrvatskim košarkašem u konkurenciji Roka Prkačina, Lovre Gnjidića, Danka Brankovića, Mateja Rudana te Borisa Tišme.
VRAĆAM SE U FORMU
Karlo je upravo završio s treningom u dvorani kada smo mu odlučili ‘upasti’, nismo mu dozvolili niti da se otušira, a on kao vrlo pozitivan lik nije imao ništa protiv, odmah smo krenuli u priču.
Prije svega nas je zanimalo zdravstveno stanje: – ‘Trenutno sam super, hvala Bogu, vezao sam par utakmica, bio sam nešto malo i bolestan, ali vraćam se u punu formu, osjećam se bolje i na terenu s ekipom, hvatam ritam, samopouzdanje raste. Sve ide prema onome kako i treba!’
Nakon viroze, Karlo se vratio u utakmici protiv Partizana gdje je njegova momčad tijesno poražena u samoj završnici rezultatom 76-73. Na parketu je proveo gotovo 30 minuta, a utakmicu zaključio s 14 poena i sedam skokova na kontu.
Dojam je da hvata formu u pravo vrijeme, uoči playoffa: – ‘Da, idem prema gore, imam još prostora za napredak, ali osjećam se bolje i na treningu, kondicijski, a i noge su mi lakše. Protiv Partizana sam dobio priliku, iskoristio sam ju koliko sam mogao i mislim da mi je dobro došlo da imam minute protiv jedne takve ekipe.’
Odlično si odradio i europski dio sezone, 7DAYS EuroCup bio ti je prvi dodir sa seniorskom međunarodnom košarkom: – ‘Da drugačije je, prvi put sam osjetio kako je igrati više utakmica tjedno, kako se priprema za svaku posebno, ABA liga pa EuroCup pa ABA liga… Pogotovo kad si stalno na putovanju neke stvari moraš promijenit poput spavanja, hrane itd.’
Ali s vremenom je to sve došlo na svoje: – ‘S vremenom ide lakše, istina. To europsko iskustvo je jako značilo, iako mi nije bilo teško igrati, već si ozlijeđen, pa nisi ozlijeđen, tako da je više bio problem uhvatiti neki ritam nego što je bilo igrati protiv igrača na jednom višem nivou.’
Intenzivan ritam utakmica odrazio se i na cijelu ekipa koja je imala problema od početka sezone – trener Jurica Golemac na raspolaganju je imao po osam, devet igrača, a raspored je bio paklen.
Karlo je u Ljubljanu došao gotovo bez dana odmora, nakon jakog ljeta, stoga niti ne čude svi ti sitni problemi s ozljedama: – ‘Ja sam došao ovdje, imao sam malu rupturu, a da nisam ni znao, osjetio sam lagano na treningu, i već dan kasnije se bol počela povećavati. Krene ta neka frustracija, drugi put padneš na koljeno, glupost, odradiš trening do kraja, drugi dan otekne. Čekaš, čekaš, vratiš se, odigraš utakmicu, opet nešto. I tada je stvarno počelo bit frustrirajuće za sve nas u ekipi, i za nas koji se oporavljamo i za one koji su na terenu. Svaki dan si u teretani, ne možeš ništa drugo, gledaš utakmice u kojima ne možeš ništa, gubimo na jednu loptu, a znaš da si možda mogao pomoći. Neću reći da je bilo depresivno, ali je frustrirajuće.’ – objasnio je.
‘MIRKO MULALIĆ JE OSOBA KOJU SVI CIJENE!’
Svaka ekipa ima svoje probleme i svi se prije ili kasnije susretnu s određenim padom, odnosno krizom. U ekipi su potrebni onda oni koji, kada se zaredaju porazi i kada je teško, dižu atmosferu kroz šalu, kroz savjete.
U Cedeviti Olimpiji je taj, otkriva nam to Karlo, Mirko Mulalić: – ‘Mirko stvarno što se tiče iskustva zna puno, voli odraditi razgovor sa svima, od najmlađih do najstarijih, bilo u svlačionici, bilo na klupi prilikom izmjena. On vidi te stvari i voli nam ukazat na njih. Ako vidi da netko pada sa samopouzdanjem, dođe do njega i digne ga, i potom je sve odmah bolje.’ – zaključio je bez premišljanja, pa nastavio – ‘Rekao bih da je on tu neki faktor koji diže ekipu bilo s humorom ili na neki drugi način. Stavio bih njega kao odgovor na to pitanje. Jednostavno je – svi ga cijene!’
S GNJIDIĆEM JE LAKO IGRATI
Neizostavno pitanje bilo je svakako o još dvojici naših – Jurici Golemcu i Lovri Gnjidiću. Potonji je možda prebrzo bačen u vatru – Cibona, pa svima poznata utakmica s Finskom u Opatiji, sada Cedevita Olimpija, a nosi tu oznaku da je predodređen za velike stvari.
Sve to utječe na mladog igrača, stvara mu uteg, a istog mišljenja je i Karlo iako, kako kaže, vjeruje u njega: – ‘Kad smo već spomenuli tu Finsku, ne želim sad govoriti u njegovo ime, ali mislim kako mu je sve ušlo u glavu nesvjesno te da si je stvorio blokadu. Što se tiče treninga, tamo je sve odlično funkcioniralo.’
Uslijedio je dolazak u Ljubljanu: – ‘Da, ovdje je dobio malo stroži pristup i trenera koji voli gurati igrače. S vremenom, što smo više radili bilo mu je lakše, ali i on je imao neke ozljede, nikako da se vrati na teren i uđe u taj ritam na koji se stalno vraćamo.’
Ali, u posljednja dva tjedna izgleda kako podiže formu: – ‘Trenira brutalno i izgleda lagan, kad igramo zajedno kao druga petorka brži smo nego prije i vidi se da to dobro izgleda. Na terenu mu, očito treba još vremena da osjeti koliko može, a stvarno može puno! Za svoju visinu je brz, vidi teren i lako je igrati s njim, vrijeme je da počne vjerovat sam sebi prije svega. Dosta se družimo i van terena, pričamo s njim. Postoji i ona kako ponekad na terenu izgleda nezainteresirano, ali nije tako – važno mu je. Bit će on dobar, samo mu treba dat vremena i ne trčat pred rudo.’
Prebacujemo se na Juricu Golemca, on je uoči Cibone dobio otkaz nakon niza slabijih rezultata, presudio mu je težak poraz u Krešinom domu protiv Zadra rezultatom 81-59: – ‘Kako je završilo, završilo je, to nije na meni da o tome pričam. Takva je bila odluka kluba, a ja mu želim svu sreću dalje.’
Unatoč otkazu, Golemac je u više navrata pokazao, i u Ciboni koju su on i Slaven Rimac kao trenerski par odveli do naslova pobjednika ABA lige, pa potom u Primorskoj s kojom je osvojio ABA 2 ligu te ju vrlo uspješno vodio i u višem rangu, ali i sada u Cedeviti Olimpiji, kako posjeduje izuzetnu kvalitetu te perspektivnost. Pojavljivao se čak u medijima kao jedan od kandidata Aleksandra Petrovića za izbornika reprezentacije Hrvatske.
‘JA KAO MLADI KOŠARKAŠ NEBIH SMIO GOVORITI DA MI JE NEŠTO TEŠKO’
Karlo je imao priliku raditi s njim, a zna se da je trener koji voli puno rada, bio je visoki igrač pa voli i individualni rad na tehnici s visokim igračima: – ‘Meni nikad nije bilo naporno, ja sam uvijek radio, davao sam maksimum i on je stvarno imao dobre savjete. Što se tiče treninga, trenirali smo jako, ali ja sam došao iz Mege i meni stvarno nije bio problem odraditi koji duži trening. Tamo u Beogradu trening ujutro je trajao tri, tri i pol sata, a večernji dva sata tako da sam navikao, to ti je dan. Ja kao mlad igrač, jednostavno, nebih smio govoriti da mi je teško.’– pojasnio je.
Klupu Cedevite Olimpije nastavio je voditi pomoćni trener Miro Alilović, upisani su porazi od Ulma, Brescie i JL Bourga čime je završena europska sezona, ali i od Mornara i Partizana u sklopu regionalne ABA lige, dok su upisane svega tri pobjede – protiv Cibone, Studentskog Centra i Mege.
Fokus je pao na doigravanje ABA lige, a Karla i njegovu momčad u četvrtfinalu očekuju susreti protiv beogradskog FMP-a.
U MEGI RADE VRHUNSKI POSAO
Karlo je idealan sugovornik da nam pojasni razlike između Mege koja nastupa u samo jednom natjecanju, pa stoga igra i samo jednu utakmicu na tjednoj bazi, te Cedevite Olimpije koja uz regionalnu ABA ligu igra još jedno jako natjecanje – EuroCup, drugi rang europske košarke.
‘U MEGI JE SVE PODREĐENO MLADIM IGRAČIMA, ONDJE IMAŠ SVE!’
Tvrdi, Mega je jedan od najboljih klubova u Europi što se tiče razvijanja mladih igrača: – ‘U Megi postoji sistem, stvarno radiš puno, cilj je da se razvijaš pravim putem i da za tebe pronađu način koji je nabolji za tebe. Rade vrhunski posao i mislim da su u Europi jedan od boljih klubova za razvijanje mladih igrača, do trenera koji su tu za tebe, koji ostaju nakon treninga, pomažu ti, guraju te i uz tebe su 24/7.’
U Megi se bolje i jače trenira, ali razlog leži u tome da se ondje igra manje utakmica, nema dugih putovanja, pa je stoga i više vremena. Cedevita Olimpija nema luksuz u vremenu: – ‘Naravno, kad imaš šest dana do druge utakmice sve je drugačije, priprema, individualni trening, skauting i takve stvari, lakše je. Kvaliteta u Cedeviti Olimpiji ipak je veća, pogotovo ona individualna.’
U Megi se uči timska košarka, ali se puno radi i individualno: – ‘Meni su te tri godine u Megi pomogle više nego da sam otišao negdje drugdje. Tamo sam shvatio neke stvari, tko sam, što sam i kako trebam igrati. Gura se baš individualni rad, ostajao sam s Vladom nakon treninga svako malo, radiš na nekim osnovnim stvarima, usavršavanje ti stvarno pomogne, pa neki šutevi počnu ulaziti sami od sebe, stvara se automatizam. U Sloveniji se trebaš gurat sam.’
‘MISLIM DA SVAKI MLADI IGRAČ TREBA DODATNO RADITI INDIVIDUALNO!’
Znamo koliko je danas trica bitna, posebno zbog NBA lige, a dojma smo da Karlo ima dobru ruku. Sistem u klubu je nešto što mora postojati, i tu možda leži razlog zašto nema šuteva za tri ove sezone: – ‘Da, ja sam tu, ne mogu izlaziti iz sistema, radim ono što znam najbolje i to je tako. Izaći na pop i šutnuti tricu – to ne radim, protiv Bourga sam evo nedavno šutuno i ušla je.’
Morali smo se dotaknuti i uvijek zanimljivog Miška Ražnatovića, čovjeka koji vodi brigu o karijerama mnogih svjetskih zvijezda. U njegovim rukama je i dvostruki osvajač MVP NBA nagrade Nikola Jokić, pa su tu još Cedi Osman, Džanan Musa, ali i nekolicina naših košarkaša poput Žižića, Zupca, Šarića, Brankovića te naravno, našeg sugovornika – Karla Matkovića.
Zanimalo nas je što on ima za reći o njemu i kako izgleda ta suradnja: – ‘Može ga se često poslušati u nekim podcast emisijama, zanimljiv je, voli puno pričati. Dok sam bio u Megi, bio je na svakoj utakmici, ostajao bi poslije, išao je na gostujuće utakmice, pravi je navijač Mege. Takav je on lik, ne mazi i pazi on tebe, reći će sve kako je. Dolazio bi poslije svake utakmice u svlačionicu i rekao bi svakom igraču kakav je bio, ali kaže ti – radit ćemo i idemo dalje. On svoj posao radi vrhunski i to je to.’ – ustvrdio je Karlo.
IMAMO SUŠU S REPREZENTACIJOM, ALI TREBA GLEDATI NAPRIJED
Prebacujemo se malo na reprezentaciju, Karlo je 2021. godine odbio poziv reprezentacije Bosne i Hercegovine te odlučio čekati određeno vrijeme kako bi stekao pravo nastupa za Hrvatsku, a san se ostvario u veljači 2022. godine kada je pozvan na okupljanje u kvalifikacijskom ciklusu za Svjetsko prvenstvo.
U razgovoru smo se za početak dotaknuli hrvatskih visokih košarkaša te razloga zašto je odabrao baš Hrvatsku. U tom trenutku naša reprezentacija imala je dvije klase u Žižiću i Zupcu koji igraju košarku na najvišem mogućem nivou, a za više od dva centra nema mjesta. Imamo i mlade, poput Brankovića, koji tek dolaze.
Straha od nedobivanja prilike očito nije bilo: – ‘Za početak, nikad nisam o tome razmišljao, ja sam tražio način kako da sebe najbolje razvijam te kako da napredujem, i kada vidiš da imaš priliku igrati uz jednog Zupca i Žižića nisam dvojio. Ako sam pozvan, idem tamo, idem trenirat s njima i idem vidjeti kako je to, idem u okršaj s njima.’
‘DOŠAO SAM SE IZBORITI!’
Susret se i dogodio na ljeto, Karlo se vratio iz SAD-a gdje je odradio Ljetnu ligu, a čekao je poziv izbornika Damira Mulaomerovića za akciju EuroBasket, odnosno pripreme: – ‘Stvarno je bilo super, vrhunsko je to iskustvo. Želja mi je bila doći i uvjeriti se kakvi su to igrači koji igraju u najboljim ligama na svijetu. Ja iz Mege, iz ABA lige, a oni dolaze iz NBA i Eurolige. Drugi je to svijet. Lakše je igrati s njima. Nisam si nikad razmišljao, ne mogu s njima, neću dobit šansu. Meni je to samo bila motivacija da radim još više i da budem što bolji u onome što ja radim, nisam htio glumiti njihovu ulogu, radio sam svoje, oni svoje, svatko ima drugačiju ulogu. Došao sam se izboriti, pa što bude.’ – zaključio je.
Tako je na kraju i bilo, Karlo je uspio! Uz Zupca, na završni popis putnika upao je upravo on, a otpao Ante Toni Žižić i može se napisati da je opravdao očekivanja. Najbolju utakmicu odradio je protiv Estonije kada je u pobjedu rezultatom 73-70 ugradio 17 poena uz savršen šut iz igre – 8/8!
Završilo je sve bolnim porazom od Finske, iako nismo htjeli otvarati rane, morali smo saznati kako je on prešao preko toga: – ‘Ja uvijek gledam – idemo dalje. Mi imamo tu neku sušu s reprezentacijom, ali mislim da trebamo gledati prema naprijed, što, gdje su greške, kako možemo bolje.’ – odgovorio je Karlo, pa se osvrnuo na reprezentaciju Finske, koju kako kaže, podcjenjujemo: – ‘Markkanen je ozbiljan igrač, odradio je brutalan posao ove godine u NBA, problem ga je čuvati, imali su i dobre bekove šutere, a mi smo imali neke greške, Zubac je bio ozlijeđen i završilo je na taj način.’
Za atmosferu u Cedeviti Olimpiji zadužen je Mirko Mulalić, a tko je u reprezentaciji taj? Bez zadrške Karlo je uskliknuo: ‘Šarić! Babo je ono – Babo, ali Šarić je stvarno odličan, ako trebam pričati s nekim sjeo bih prvo s njim. On kao čovjek sjedne s tobom, dobričina, mrava nebi zgazio, pozitivan, iako je i on imao nekih svojih problema s ozljedama, vraćao se, i njemu je bilo teško, ali stvarno pokušava biti maksimalno pozitivan. Vodi ekipu, želi da kao ekipa izađemo van, da se družimo. On je taj!’
Karlo je Šarića upoznao još nešto ranije u SAD-u gdje su imali prilike odraditi nekoliko razgovora i na temu reprezentacije: – ‘On je tamo podržavao svoju ekipu, sjeli smo, rekao mi je da dolazi u reprezentaciju, da ima želju, da želi pomoći koliko može te da mu je bilo teško sve gledati sa strane, stvarno je bio motiviran. Što se njega tiče, spora oko reprezentacije nema.’
Bojan Bogdanović i Mario Hezonja najveća su imena u svlačionici uz već spomenute Ivicu Zupca i Darija Šarića. Mnogim ‘klincima’ oni su heroji, idoli, uzori, pa su tako bili i Karlu koji nam je ispričao anegdotu uoči Jordan Brand Classic-a 2017. godine s Bojanom: – ‘Tada se on javio mom ocu da mi pomogne, a ja, kao i svaki klinac, naravno da sam želio vidjeti i upoznati Babu, moj otac mu se tada samo zahvalio na ponudi bez mog znanja. Tek nešto kasnije kada mi je rekao što je učino i kakvu sam priliku imao, ostao sam iznenađenim što mi je otac tada učinio.’
O Hezonji se često moglo slušati puno negativnih stvari, mnogi su ga uzimali na zub, ali Karlo je i o njemu pričao samo pozitivno: – ‘Hezonja i ja smo imali odličan odnos, on je veliki radnik, u svojoj ‘briji’ što bi se reklo – na vrijeme spavanje, toliko i toliko vode itd. Super je lik, ma kao i većina njih u reprezentaciji, stvarno ne mogu ništa prigovoriti. Lagan je, trenira, radi, dođe mlađima poslije treninga pa nas gura, uvijek je nabrijan, pun energije, sretan… Pozitiva.’
Jedan je tu košarkaš kojeg se ne spominje često, ali Karlo je s njim na parketu pokazao kako ima vrhunsku konekciju, posebno prilikom pick & roll akcija, a to je Dominik Mavra: – ‘Ja sam s Mavrom imao fenomenalan odnos, na treninzima smo pričali, kako što i gdje se postaviti, gdje će njemu biti lakše, gdje meni. Rekao bih da smo on i ja imali najbolju realizaciju ‘PnR’ na EuroBasketu, svaki put je bio neki floater, kick-out ili meni gore. Odličan je, imali smo brzih rješenja iz kontre, pa do normalnih akcija i uvijek znaš gdje će ti bacit. Stvarno je bio užitak igrat s njim.’
Dio o reprezentaciji zaključili smo s aktualnom temom koja je ovih dana podigla veliku prašinu u javnosti. Josip Sesar izabran je za novog izbornika reprezentacije: – ‘Nisam ulazio u to, ja dolazim odraditi svoje onako kako znam i najbolje što mogu, svakom treneru vjerujem isto. Imam 22 godine, i smatram da nemam pravo komentirati izbor, jednostavno nisam prošao dovoljno u karijeri da bih mogao govorit nešto na tu temu.’
MISLIM DA BIH SE SNAŠAO U NBA
Spomenuli smo već u više navrata kako je Karlo odradio Ljetnu ligu, ali i izašao na NBA Draft na kojem je izabran u drugoj rundi kao 52. pick od strane New Orleans Pelicansa.
Na pitanje odlazi li ‘preko bare’ ili ostaje i sljedeće sezone u Europi, Karlo nam nije dao konkretan odgovor, jer čeka se ljeto: – ‘Što se tiče sljedeće sezone, vidjet ćemo sve na ljeto što će se događati, fokusiran sam na završetak sezone, čeka nas playoff ABA lige, a dalje što bude.’
Iako se nije puno pričalo o njemu, jer javnost je, ostaje dojam, više bila zaokupljena Rokom Prkačinom, Karlo Matković stavio je svoje ime uz ona hrvatskih velikana koji su izabrani na NBA Draftu poput Dražena Petrovića, Dina Rađe, Tonija Kukoča, ali i onih novijih poput Maria Hezonje, Daria Šarića, Dragana Bendera, Ante Žižića, Luke Šamanića, Ivice Zupca…
‘OVO LJETO ODLAZIM TAMO S JOŠ VIŠE SAMOPOUZDANJA!’
Uskoro bi mogao postati i prvi hrvatski košarkaš koji je zaigrao za franšizu Pelicansa: – ‘New Orleans Pelicansi su stvarno jedna velika organizacija, iznenadiš se kad shvatiš koliko im značiš, grupa su, družili smo se, odigrao sam i taj Summer League gdje sam isto imao peh s ozljedom, ali sve je ostalo bilo na vrhunskoj razini. Upoznao sam McColluma, Ziona, Ingrama, Hayesa… Tada vidiš koliko su povezani, izgledaju kao jedna velika obitelj te mi je bilo iznimno drago imati takvo jedno okruženje. Čuo sam samo sve najbolje, treneri rade odličan posao, brinu se o tebi… Odlično iskustvo!’
Kontakt nakon povratka u Europu nije izostao, ljudi zaduženi za to redovito se zanimaju i prate zbivanja u tekućoj sezoni: – ‘Čujem se s njima redovito, javljaju se nakon svake utakmice. Zadovoljni su svime što se događalo unatoč ozljedama. I za vrijeme oporavka su provjeravali kako sam i kako napredujem. Feedback je pozitivan. Uskoro dolaze i ovdje na nekoliko utakmica pa ćemo tada još malo i detaljnije razgovarati.’
Onaj naziv ‘moderan centar’ vrijedi upravo za Karla, lagan je, pokretan te može brzo preuzimati, a takvi su danas na cijeni.
Karlo, što je najvažnije, vjeruje u sebe: – ‘Ja još nisam iskusio taj NBA stadij košarke, ali stvarno mislim da bi se snašao, prilagodljiv sam raznim sistemima tako da mislim da mi je to isto jedan plus, nosim energiju. Po onome što sam vidio tamo, prilagodba ne bi trebala biti problem, samo moram poraditi na masi. Ne treba trčati ‘pred rudo’, ali samopouzdanja imam, spreman sam, želim raditi, tako da ne sumnjam kako će sve bit dobro.’ – zaključio je za kraj.
Uredništvo se ovim putem zahvaljuje Karlu Matkoviću na odvojenom vremenu za naš Portal te mu želi puno sreće i u nastavku tekuće sezone, ali i karijere. Pomno ćemo pratiti razvijanje i čvrsto se nadamo uspjehu u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu.
Uredništvo se zahvaljuje i Cedeviti Olimpiji što su nam omogućili ovaj razgovor.