Jurica Golemac nakon završetka epizode u Cedeviti Olimpiji ovih dana odmara, ali i aktivno traži novi angažman. Na poziv novinarke Ivone Hemen, gostovao je u Podcast Inkubatoru gdje se dotaknuo mnogih stvari iz košarkaškog svijeta.
Uvijek aktualna tema – problem hrvatske košarke, bila je sigurno za nas najzanimljiviji dio razgovora. Golemac je govorio o uvjetovanju Hrvatskog košarkaškog saveza hrvatskim klubovima da moraju istupiti iz regionalne ABA lige te okrenuti se regionalnom natjecanju Alpe Adria Cup u kojem se natječu ekipe Slovenije, Austrije, Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske.
‘Ja bih volio da naši klubovi ne igraju ABA ligu jer bi to značilo da Hrvatska ima jako prvenstvo i da hrvatski klubovi igraju Europu, recimo FIBA Ligu prvaka ili čak EuroCup. Koji košarkaš će doći igrati hrvatsku ligu? Ti sad možeš za nešto manje novaca dovesti igrača jer je u izlogu ABA lige pa ga gledaju neki drugi klubovi gdje možda može otići dalje. Da igraš samo hrvatsku ligu, to ne bi pristao ni jedan barem malo ambiciozan igrač koji želi nešto napraviti od sebe. Regionalna ABA liga besplatna je i klubovi u budžetu nemaju trošak, dođu ti Partizan ili Crvena zvezda pa će napuniti dvoranu i od toga možeš malo i napuniti budžet. Što se tiče hrvatske lige, imaš 14 klubova u hrvatskoj ligi, a nogomet koji nam je najjači sport u državi u prvoj ligi ima deset klubova. Nema veze s vezom jer ne možeš spojiti 14 kvalitetnih klubova u Hrvatskoj u ovom trenutku. Oni odluče igrati u Alpe Adria Cupu pa izgube po 50 razlike od Slovaka, Čeha, Mađara…’
Golemac smatra da se brzo nešto treba promijeniti, ali ne u dvoranama gdje smatra da se i dalje dobro radi, već na višim razinama gdje se upravlja sportom.
‘Svako mladi igrač koji je dobar neće ostati tu. Imamo mladih igrača i agenti zovu, Barcelona i Real odvode djecu od 14, 15 godina i što reći onda roditeljima? Ta djeca ako provedu u Španjolskoj barem tri godine se računaju kao homegrown igrači i imaju pravo birati za koga će nastupati. Ti ako igraš kao domaći igrač u Njemačkoj, Italiji ili Španjolskoj možeš se naplatiti jer hrvatski igrač nažalost ne vrijedi ništa u Hrvatskoj. U ovom trenutku sve što vrijedi će nam otići ako se brzo ne promjeni nešto, iako bih rekao da se to odnosi na ljude koji bi trebali brinuti na što nam sport liči, a ne na ove ljude koji su u dvorani jer mislim da većina još uvijek dobro radi.’
Smatra i kako se ne smije dogoditi da naši klubovi odlaze na gostovanja autima jer se nema za autobus, da nemaju fizioterapeuta, kondicijskog trenera, dobru prehranu, odnosno – najosnovnije uvjete.
‘Čitam da je Savez financijski stabilan, ali što nama to znači? Da će naša reprezentacija otići na pripreme? Ako još to ne možemo onda je najbolje da odemo igrati neku sedmu ligu! Treba se pronaći zajednički jezik, trebaju svi biti na istoj valnoj duljini jer svi ćemo profitirati od toga. Ja se slažem da Savez ne može previše utjecati na klubove. Lokalne samopurave, zajednice i županije su ti koji trebaju svojim klubovima dati uvjete. Logistika i uvjeti uvijek moraju biti isti. Ne smije se dogoditi da ne možemo ići na put, da nemamo fiziterapeuta, da nema kondicijskog, da nema dobre prehrane. Ovi najosnovniji uvjeti da se može normalno raditi i planirati nešto bi morali uvijek biti isti. Teško je samo optuživati Savez, nije u redu. Savez ne vodi klubove, vode ih neki drugi ljudi jer ne može se dogoditi da je Cibona u dugu zadnjih sedam, osam sezona od četiri, pet milijuna i uvijek je priča da dolazi netko tko će spasiti stvar, međutim nikad nitko nije došao.’
‘Ajmo neku dobrobit napraviti za narod, ljude, sport. Težak je kruh sportaša jer to su ljudi koji od svoje 14. godine žive kao Spartanci. Jako malo ljudi zna što znači biti profesionalni sportaš, koliko je to odricanje. Najveći problem je to što nisu kvalitetno vrednovani kod nas. Je li to politika, stvarno ne znam. Ne govorim da ćemo financirati nešto što nije dobro. Mladi će imati korist od toga, pa i ta lokalna samouprava, država, a na kraju krajeva i reprezentacija koja bi onda mogla i napraviti nešto.’ – zaključio je.