#234 Najbolja hrvatska petorka od samostalnosti u izboru sportskih novinara | Crosarka.com #234

Najbolja hrvatska petorka od samostalnosti u izboru sportskih novinara

U nedostatku pravih košarkaških izazova kontaktirali smo kolege “iz naših redova” kako bi dali svoju procjenu najbolje petorke hrvatske reprezentacije od osamostaljenja. Dakle, svi koji su nastupali u svetom dresu od ’92. pa do danas.

Naravno to odmah iz igre izbacuje jednu povijesno važnu osobu, velikana Krešu. Stoga ćemo ga prvog spomenuti jer je Krešo Ćosić i dalje jedan od naših najboljih sportaša u povijesti.

Evo kako biraju neki od kolega:

Tvrtko Puljić (Sportske novosti): Damir Mulaomerović, Dražen Petrović, Bojan Bogdanović, Toni Kukoč, Dino Rađa

Kolega Puljić poslao je i svoj “all-time” izbor upravo zbog činjenice da Krešo nije zaigrao u hrvatskom dresu pa bi povijesni Top 5 izgledao ovako: Dražen Petrović, Bojan Bogdanović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Krešo Ćosić.

Bernard Jurišić (kolumnist, Telegram): Dražen Petrović, Bojan Bogdanović, Toni Kukoč, Nikola Vujčić, Dino Rađa

Dražen Petrović – s mentalne strane i po radnim navikama bio je hrvatska verzija Michaela Jordana. Iako će mnogi reći da je zabijanje koševa bila njegova najjača strana, za mene su to bile njegove liderske sposobnosti. Bio je sposoban okupiti momčad oko sebe i u najvažnijim trenucima biti najbolji. A to su osobine najvećih.

Bojan Bogdanović – najbolji napadač kojeg je hrvatska košarka imala nakon Dražena. Njegove faze napretka su impresivne. U NBA ligi je prošao put od igrača koji zna pogoditi, preko igrača koji zna zabiti, do igrača koji zna igrati. Često mi padne na pamet kakva bi uživancija bila gledati “jedan na jedan” između njega i Gordana Giričeka u njihovim najboljim godinama.

Toni Kukoč – iako bi u ovoj petorci vjerojatno igrao playmakera, Toni je mogao popuniti bilo koju poziciju u petorci. Najraznovrsniji i najposebniji hrvatski košarkaš u povijesti, jedini čovjek koji je igrao za dvije vjerojatno najomiljenije momčadi u povijesti košarke – Jugoplastiku i Chicago Bullse. Ako je Dražen bio košarkaški Mozart, Toni je bio košarkaški Pavarotti.

Nikola Vujčić – bio je košarkaška fuzija svoja dva igračka uzora, Kukoča i Rađe. Iako je tijelom bio centar, glavom je bio playmaker i košarku je gledao drugačije nego drugi igrači na njegovoj poziciji. Dugo je vremena bio jedini euroligaški igrač s ostvarenim triple-doubleom (ubilježio je dva) i žila kucavica jedne od najspektakularnijih momčadi europske košarke 21. stoljeća u Maccabiju iz Tel Aviva.

Dino Rađa – njegova centarska tehnika mogla bi se koristiti kao priručnik za svakog početnika na toj poziciji. Jednako dominantan i leđima i licem okrenut košu, iako nije bio najbrži centar na svijetu imao je razoran prvi korak kojim je stvarao prednost. Šteta je što se u NBA ligi nije duže zadržao jer je mogao napraviti puno više, ali njegove stare snimke i poteze i danas će s guštom pogledati svaki košarkaški zaljubljenik.

Matej Kačan (Sportnet): Roko Ukić, Dražen Petrović, Bojan Bogdanović, Toni Kukoč, Dino Rađa

Branimir Korać (Sportnet): Toni Kukoč, Dražen Petrović, Bojan Bogdanović, Dino Rađa, Stojko Vranković

Toni Kukoč – ako ne najbolji, onda sigurno najtalentiraniji košarkaš možda i u povijesti europske košarke. Ono što je Toni mogao, rijetkima je bilo dostižno, čisti talent, genijalnost i nesebičnost. Njegovu košarku bio je čisti užitak gledati.
Dražen Petrović – definitivno uz Kukoča spada u one najuže rasprave o jednom od najboljih ikada. Dražen mora biti vodilja i danas i za 50 godina svim klincima što i kako raditi ako žele uspjeti u košarci. Kapetan i rođeni winner nakon čijeg odlaska je hrvatska košarka krenula strmoglavim putem
Bojan Bogdanović – najbolji hrvatski košarkaš danas. Bogdanović se potvrđuje u NBA ligi i ako pogledamo razdoblje kada je s margina Reala došao u Cibonu, što mu je potez karijere, Bogdanović iz sezone u sezonu samo napreduje.
Dino Rađa – Rađa je bio klasa, pa čak i pred kraj karijere kada su ga ozljede već izmasakrirale i nije mogao fizički pratiti kao prije, na tu svoju klasu ej dominirao. U hrvatskom dresu uvijek na razini, u sjeni Dražena i Tonija, ali njegov doprinos bio je nemjerljiv.
Stojko Vranković – ovakvoj petorci ne treba centar koji će puniti koš, dovoljno je tu onih koji su za to zaduženi. Stojko je onaj koji zatvara prilaze košu, a Hrvatska boljeg obrambenog centra nije imala. Njegova karijera je podcijenjena i to samo zato što nije bio tip igrača koji će ubacivati 20 poena po susretu.
Izbor nije lagan jer se može diskutirati o brojnim drugim igračima koji također imaju mjesto i za svakog igrača kojeg stavite postojat će kontraargument za one koje niste staviti, a zaslužuju mjesto.

Stjepan Vidović (Crošarka) : Roko Ukić, Dražen Petrović, Bojan Bogdanović, Toni Kukoč, Dino Rađa

Dvojba za prvu petorku jedino na poziciji jedinice između Mulaomerovića i Ukića. Ipak je izbor pao na Roka samo zbog reprezentativnog staža i svog primjera, tj. odnosa prema reprezentativnom dresu gdje je nebrojeno mnogo puta dolazio ili odlazio s reprezentativnih okupljanja ozlijeđen. U svoj izbor bi naveo i Krešu Ćosića, barem u trenerskoj ulozi kad već nije nastupao u dresu Hrvatske.

Što se tiče ostalih imena lakše bi bilo izabrati idealnih 12 jer mlađi dosta zaboravljaju koliko su u našem zadnjem osvajanju medalje 1995. značili Peras, Stojko, Ari Komazec i Veljko Mršić. Medalja je mjerilo uspjeha, zar ne ?Konkurencija za ulazak u momčad i potencijalna zamjena spomenutima su još svakako Gira i Vujčić.

Pišite nam

Na našim društvenim mrežama komentirajte vaš izbor!