Aleksandar “Aco” Petrović sa svoje 64 godine i dalje je vrlo aktivan u košarci, a u zadnje vrijeme više je poznat po svojim objavama na društvenim mrežama nego po akcijama na terenu, ali to je i razumljivo kada uzmemo u obzir činjenicu da je prošao sve u svojoj karijeri te sada može s guštom pratiti košarku.
Tema je napretek – Hrvatska košarkaška reprezentacija odradila je vrlo uspješno ljeto gdje je izbornik Josip Sesar imao omjer pobjeda i poraza 12-0, a protivnike smo pobjeđivali s fenomenalnih 24.5 poena razlike u prosjeku. Tu je naravno i “njegova” Cibona, koja je vrlo vjerojatno pred gašenjem. Upravo su to dvije tekme s kojima je bilo idealno započeti ovaj razgovor.
IAKO JE OSTAVIO DUBOK PEČAT U CIBONI, BIO ČAK I POKRETAČ AKCIJE ZA SPAS KLUBA, DANAS JE IPAK SVJESTAN KAKO JE OVO NAJBOLJE ZA KLUB
Nedavno je na društvenu mrežu “X” (bivši Twitter) objavio kako je Cibona vjerojatno pred gašenjem. Nas je zanimalo kakvog je on stava danas na tu temu i ima li smisla daljnja kalvarija ili je ovo ipak najbolje za nekada veliki europski klub:
‘Čitava dinamika nas upućuje na to, govorimo o nečemu što se događa u zadnje vrijeme, zadnje dvije godine. Nova gradska struktura stigla je 2021. godine i tu su praktički krenuli razgovori što i kako s Cibonom dalje. Tu su bile dvije određene struje i tog trenutka Grad je stao na kontinuitet kojeg su predstavljali Bušić i Čavlović, nakon toga su se iduće dvije godine ljudi mijenjali, ali to je bilo u tom kontekstu jednostavno držanje Cibone iznad vode, preživljavanje dan za danom.
U posljednjih godinu i pol dana došlo je do ubrizgavanja određenih pozajmica stranih investitora i činjenica je da su ti ljudi ubacili minimalno 1.600.000 eura u klub, međutim to je praktički bila kap u moru, što naravno toliki novac nije, nego su to jednostavno pojele ovrhe unatoč tome što praktički kroz te pozajmice dug nije smanjivan već je prebačen s osobe “A” na osobu “B”. Dug je ostao isti, samo su se servisirale određene stvari. Ono što se događalo posljednjih godinu i pol dana dovelo je do toga da ovog trenutka nitko racionalan, razuman, nitko kome je stalo do Cibone ne može više vjerovati u pozitivan rasplet.
Činjenica je da ovoga trenutka Cibona ima blokadu na HKS-u iznosu od 434.000 eura, da imaju ovrhe na FINA-i u istovjetnom iznosu. Njima ovog trenutka treba milijun eura keša da isplate to i paralelno s tim vode neku pregovaračku akciju sa svim tim vjerovnicima da jednostavno u datom trenutku ne zatrpaju zadužnicama i ovrhama klub. Ovog trenutka da bi se to deblokiralo treba upucati u klub milijun eura, a s druge strane moraš ispregovarati.’
U 45 dana Cibonu čeka nemoguća misija, a Aco nije optimist:
‘Je li to sve moguće u 45 dana? 21.9 je bilo 120 dana kako je račun blokiran, FINA je koliko sam ja shvatio jučer pokrenula taj proces i sad praktično imaju 45 dana da to sve riješe. Jesam li ja optimist? Ne. To mi se čini gotovo nemogućim – pronaći milijun da riješiš pitanje prošle sezone što nam sugerira da prošla sezona nije bila servisirana ako su potraživanja 434.000 eura. Možda je bila servisirana kroz jednu ili dvije plaće. Pošto je Šerić jedini operativac koji se time bavi u klubu, to mi se čini kao nemoguća misija.
Mali se izlaz stvorio s mogućnosću s prebacivanja iz Udruge građana u Sportsko dioničko društvo. To je nešto što je praktički novo, taj zakon bi trebao ugledati svijetlo dana. Prije godinu dana kada sam pokrenuo akciju za spas Cibone, tada sam se dva tjedna od početka akcije našao sa Šerićem gdje sam mu govorio da možemo eventualno početi razmišljati o udruživanju strana jer je za mene osnovni i jedini preduvjet da se preoblikujemo u SDD što on tog trenutka nije mogao ili nije htio prihvatiti da bi godinu dana nakon to bila jedina opcija. Pošto se nismo mogli dogovoriti, mi smo civilizirano popili piće i razišli se. Tu su se praktički izgubile dvije godine jer preoblikovanje u SDD bilo je prezentirano ljudima koji su tada bili u klubu, to su bili Bušić i Čavlović uz predstavnike grada. Prije dvije godine je već bilo govoreno da je to jedini način da se Cibona spasi i da se u krajnjoj liniji ubrizga svježi novac.
Najgora stvar u svemu tome nije nedostatak novaca nego kada ti s bilo kojim financijskim subjektom počneš pričati o Ciboni jednostavno ne žele pričati jer previše je toga negativnog u svemu tome u zadnjih 15-ak godina. Znam i koje sam ja probleme imao 2014. i 2015. godine kada sam bio prisutan sa svojim novcima samo da bi se riješili tekući problemi.
Ovoga trenutka je veliki pritisak na gospodinu Šeriću, ali sve što smo naučili protekle dvije godine govori da nitko ne može biti optimist. Pitanje je kako će se ponašati kroz tjedan, dva ljudi koji ne participiraju, tu prije svega govorim o Buljanu i Amerikancu jer oni ovoga trenutka nisu pravno licencirani i oni kad vide za pet, sedam dana da mogu dići sidro, tu praktički dolazi do definitivnog kolapsa. Ja osobno sam već pripremljen na najgore moguće stvari.’
Prije 15-ak godina stvarala se priča o fuziji Cibone i Cedevite, nije prošlo, a iz ove perspektive to se čini kao greška:
‘Sada možemo govoriti o tome da je možda propuštena prilika te 2010. godine. Ljudi unutar kluba ili iz Grada nisu htjeli da Atlantic Grupa preuzme jer jednostavno nisu niti pripremili dokumentaciju da ljudi iz Atlantica vide. Ja bih tog trenutka bio protiv toga, ali 13 godina nakon vidimo gdje je sad Cibona i jednostavno je tog trenutka napravljena velika pogreška. Međutim, jedna je stvar kada se sada vratimo u 2010. godinu pa je lako sada biti general nakon bitke.’
Priču o Ciboni je bilo idealno zaključiti nedavno preminulim Mirkom Novoselom, stvoriteljem velike i europske Cibone. Pod stare dane su ga pratile svakakve stigme, ali neupitno je da je Novosel bio vizionar:
‘Mirko je apsolutno jedan od najzaslužnijih što je od jednog “diječijeg vrtića” kako smo se mi tada zvali stvorio prvaka Europe, međutim ono što je on napravio za sport u Gradu Zagrebu je nešto što je nevjerojatno iz razloga što je praktički te ‘87-e i organizacijom Univerzijade, hoćeš odbojkaši, vaterpolisti, košarkaši, svi su dobili infrastrukturu koja je bila puno bolja nego prije. Mirko ne samo da je trener koji je osvajao s reprezentacijom Jugoslavije, već je i s Cibonom i reprezentacijom Hrvatske imao vrhunski rezultat. Šteta je što u završnoj fazi njegovog života kada je bio upotrebljen od strane ljudi u Ciboni na jedan neprimjeren način gdje im je služio kao “smokvin list” da bi se prikrile određene nepravilnosti unutar kluba i to mi je žao.
Mirku nitko ne može oteti ono njegovo, a to je da je trenerski stvorio prvaka Europe dugotrajnim radom, a i Gradu Zagrebu je donio strašno puno toga, da ne govorim o tome da je s reprezentacijama Jugoslavije i Hrvatske uvijek osvajao medalje. On je imao širinu tog spektra, on nije bio isključivo košarkaški trener, on je bio manager, organizator, pa na kraju krajeva kada se raspadala Jugoslavija on je bio korišten i u diplomatske svrhe te da nije bilo njega nikada Hrvatska ne bi zaigrala 1992. godine na OI u Barceloni. To su sve stvari koje se trebaju priznati Mirku sada kada je otišao i mislim da bi se na jedan kvalitetan i konkretan način trebao obilježiti njegov sportski rad, govorim o Gradu Zagrebu.’
Mirko definitivno nije zaslužio takav oproštaj, pogotovo u svom Zagrebu:
‘Način na koji je ispraćen bio je ispod svake razine dostojanstva, pritom mislim na sam sprovod, dok je komemoracija par dana nakon prošla na onoj razini na kojoj je trebao biti i sprovod.’
UNATOČ BROJNIM KRITIKAMA JOSIP SESAR JE ODRADIO FANTASTIČNO LJETO S HRVATSKOM REPREZENTACIJOM TE POTVRDIO KAKO JE SJAJAN U NAJTEŽIM UVJETIMA
Spomenuli smo već savršeno ljeto Josipa Sesara s reprezentacijom Hrvatske, a znamo svi i način na koji je došao na mjesto izbornika. U cijeloj priči Aco je ostao negativac, dok se u javnosti pokušao stvoriti dojam kako je Aco u konfliktu sa Sesarom.
U pozadini cijele priče zapravo je bio igrokaz HKS-a, tko zna koji u nizu. Poigrali su se s povjerenjem legende hrvatske košarke kojoj je toliko toga dao, a na kraju je morao odstupiti:
‘Prije svega da razjasnim, nemam ja nikakvih problema sa Sesarom i Gjergjom, uostalom, obojica su bili na mojoj listi i obojica su kvalitetna rješenja, međutim ja imam problem s nekim drugim ljudima jer smatram da nije bilo korektnosti s njihove strane i ne želim se vraćati na tu priču. Ja sam zbog gubitka povjerenja u Nikolu Rukavinu i Joku Vrankovića odstupio te kako nemam tu moć da promijenim njih rekao sam im da zbog gubitka povjerenja ne želim raditi i jednostavno sam dao otkaz.’
Godinama su se od prozora do prozora mijenjali sastavi Hrvatske, ali dojam je da smo nakon godina lutanja napokon dobili jezgru koja će uvijek biti prisutna:
‘Hrvatska reprezentacija dobila je kostur od pet, šest igrača u periodu kada sam ja vodio reprezentaciju kroz dva prozora gdje su mi Sesar i Tomas bili pomoćnici. Poslije se to pokazalo kao dobitni faktor jer su se kroz tih oko mjesec dana ti dečki isprofilirali iako smo mi realno tri, četiri kategorije iznad tih reprezentacija što je rezultat na kraju i pokazao. To se poslije pokazalo kao dobitni faktor gdje smo dobili konačno kvalitetnu jezgru gdje su se poslije četiri senatora sjajno nadopunili. Govorim o Smithu, Hezonji, Zupcu i Šariću i tu je stvorena veoma kvalitetna harmonija, kemija između igrača i stručnog stožera.
Na bezbolan način smo se vratili tamo gdje su i sve ostale reprezentacije, a to su kvalifikacije za EuroBasket 2025. i kvalifikacije za Olimpijski turnir iduće godine. Da budemo jasni, kada vidimo koje su sve reprezentacije u tom kosturu od 24 reprezentacije za predolimpijski turnir, mi smo praktički u četvrtom ili petom potu i kada se vidi koje su reprezentacije u prvom potu i da će dvije od tri te reprezentacije organizirati te turnire, bit će iznimno teško doći do tih OI. Samo to sudjelovanje je bitno i bilo bi dobro kada bi mogli kao 2016. godine napraviti par iznenađenja, ali bit će iznimno teško.’
Nažalost nismo imali sreće sa ždrijebom jer smo izvukli domaćina EuroBasketa Cipar te će netko od Francuske, Bosne i Hercegovine i nas morati doma:
‘U tom trokutu netko otpada i to je nešto na što moramo biti puno koncentriraniji jer nemojmo gledati Francusku kroz prizmu ovog turnira. Treba vjerovati da će se oni baš zbog tog debakla na MundoBasketu konsolidirati. U 11.-om mjesecu sljedeće godine mi igramo praktički u tri dana dvije utakmice s BiH koja je dobra reprezentacija. Musa, Atić, Lazić, Kamenjaš, to je vrlo dobra i atletska reprezentacija koja je opasna, mi nemamo Šarića i Zupca, a oni Nurkića i Garzu.
Sjajno je što igramo predolimpijski turnir, upitno je hoćemo li ga osvojiti, rekao bih ovog trenutka da je to u sferi vrhunskog iznenađenja, ali ne smijemo zaboraviti niti na kvalifikacije za EuroBasket. Najveći fokus nam treba biti na utakmicama s BiH jer će se tu rješavati pitanje tog trećeg putnika na prvenstvo Europe. Nakon ovakvog ljeta bilo bi šokantno da 25.-i se ne plasiramo na taj turnir.’
Josip Sesar proveo je cijelu sezonu u Ciboni bez plaće, pa je tako umjesto samog parketa morao misliti i na to kako umiriti i održati fokusiranima igrače koji također nisu primali plaće. Zatim je reprezentaciju preuzeo u izuzetno teškoj situaciji, a njegovo imenovanje ga je dovelo na naslovnice svih novina, uglavnom u negativnom kontekstu:
‘Tu ništa nije sporno, priliku koju je dobio je i iskoristio i tu nema nikakvih nepoznanica. Činjenica je da kroz to ljeto gdje smo praktički igrali s protivnicima koji su kategorija ispod nas smo došli do jednog samopouzdanja, međutim način na koji smo riješili Tursku sasvim sigurno govori o kvaliteti posla kojeg je on napravio proteklo ljeto. Riješio je stvari na superioran način i čitav turnir u Istanbulu je bio sjajan i to treba podcrtati apsolutno pozitivnom ocjenom.’
REPREZENTACIJA JE ODRADILA SAVRŠENO LJETO UNATOČ NEPOVJERENJU MNOGIH, A GLAVNA TEMA NAKON SJAJNOG USPJEHA JE – BOJAN BOGDANOVIĆ
Vode se velike polemike oko toga treba li se Bojan Bogdanović vratiti u reprezentaciju, dojam je da reprezentacija ima nekakvu vrstu smjene generacije. Nema tu više Bojana, Simona, Ukića, Stipčevića, dok je Šarić dobio ključeve u ruke, odnosno kapetansku traku. Mnogi su dojma kako je reprezentacija malo prodisala nakon odlazaka starih vedeta.
Dojma smo kako je Bojan Bogdanović koji je igrač sistema zapravo savršen za košarku koju preferira Josip Sesar. Babo se u NBA ligi isprofilirao kao jedan od najboljih catch and shoot igrača lige, sjajan je u kretnji bez lopte te bi kao takav napokon mogao biti iskorišten na pravi način u reprezentaciji:
‘Prije svega kada govorimo o Bojanu, on je imao fantastično ljeto 2016. godine i ako netko gleda uspjehe reprezentacije ovo ljeto gleda kroz prizmu odlaska Bojana, taj je na krivom tragu. Ja bih njega uvijek volio imati na rosteru, međutim treba respektirati njegovu odluku, njegove godine i nije jednostavno sezonu koja traje osam, devet mjeseci produžiti za još mjesec dana. To nije lako ni mentalno ni fizički, možda je kada imate 25 godina, al ne kada ulazite u poznije godine. To je nešto što Sesar i Bogdanović trebaju riješiti direktnim razgovorom.’
Bojan je bio prvi strijelac Olimpijskih igara 2016. godine u Rio de Janeiru, imao je 25 poena u prosjeku, umalo nas je samostalno uveo u polufinale protiv izrazito jake Srbije. Izbornik je bio upravo Aco i ne možemo se oteti dojmu kako je upravo tada Babo bio najbolje iskorišten u reprezentaciji. Zanimalo nas je zašto se godinama gledalo Babu u ulozi koja mu očito ne odgovara i nije njegov forte, odnosno zašto mu se davalo loptu u ruke da izmisli poene umjesto da se kreira za njega:
‘Treba vidjeti to na djelu, jednog igrača profila Bojana ne možeš samo parkirati u korner i čekati da će on samo šutirati – to nije to što će Bojana zadovoljiti. Bitnije je po meni što je stvorena jedna jezgra. Recimo jedan Kapusta koji je bio godinama zanemarivan kao i njegov IQ, na račun tjelesnog izgleda. Nitko mu nikada nije dao šansu i nakon prve šanse se nametnuo. Za Kapustu sam znao da ima taj IQ jer on fantastično čita igru gdje mu svaka lopta stiže u pravo vrijeme na pravo mjesto, a na to sve ima i “muda” za staviti tricu za pobjedu Partizanu na četiri sekunde do kraja.
Mene fascinira jedan drugi momak kojeg smo doživljavali kroz prizmu obrambenog igrača. Govorim o Mateu Drežnjaku; čovjek igra fantastično, kreira, igra pick, baca pasove i mi tu više ne moramo brinuti koga ima, a koga nema. To je ta jezgra o kojoj pričam. Tko je prije ovih prozora razmišljao o jednom Badžimu kao kvalitetnom igraču, a sada će svi reći da je on taj. Prema tome, sada sve treba pažljivo nadograđivati jer će u svakom slučaju i Bojan vidjeti u kakvom je stanju. Ključna stvar je razgovor između Sesara i Bojana.’
U Acino vrijeme igrači su na pripremama provodili i po dva, tri mjeseca zajedno, stvarala se kemija, struktura je bila puno jasnija. Izbornici danas imaju nemoguću zadaću sa svim novim pravilima:
‘Danas su igrači u ogromnim novcima, prije nije bilo osiguranja. Mi smo kroz dugačke pripreme napredovali i tražili afirmaciju. Danas dolaze igrači koji su situirani, a osiguranja koja morate osigurati za te igrače ne dozvoljavaju vam da imate te igrače u trenažnom procesu duže od dva tjedna, to su zadani okviri i tu se nema što razmišljati.’
Peti smo završili na tom natjecanju, a tri godine ranije u Sloveniji četvrti. Iz ove perspektive to izgleda kao nemoguć pothvat, ali tada se to ocjenjivalo neuspjehom. Roko Ukić dao je zanimljivu konstataciju neki dan kada je rekao da po kvaliteti jednostavno nikada nismo niti bili TOP 3 reprezentacija na tim turnirima i da smo jednostavno imali reprezentacije koje su talentiranije od nas, a oni su uvijek davali sve od sebe:
‘Činjenica je da smo imali u tri, četiri navrata imali mogućnost da napravimo iskorak. 2001. godine moj poraz od Turske za polufinale, 2005. Lamonica u Beogradu, ponovno za polufinale, 2009. godine imaš 13 razlike protiv Slovenije u četvrtfinalu – uvijek smo bili tu, ali stjecaj nesretnih i nespretnih okolnosti doveo nas je do toga da ne uđemo u vrhunski rezultat. Kada gledamo s tog aspekta to su bili sjajni rezultati 2013. i 2016. godine.‘
Luka Božić je sa svojih 27 godina i dalje enigma u reprezentaciji
Luka Božić je prošle sezone odigrao nestvarno dobro, rušio je rekord za rekordom u ABA ligi i očekivalo se da će on povesti reprezentaciju u prozorima kada smo bez najboljih igrača. Međutim, taj nastup nažalost nismo dočekali, barem još.
Od ozljeda do nesporazuma s Acom oko uklapanja u sustav reprezentacije, bilo je tu svega i svačega, ali dojam je da on zapravo ne želi igrati iz nekog razloga. Izbornik se promijenio, Sesar je javno obznanio kako računa na Luku, ali Luka i dalje ne nastupa.
Dojam je da Luka treba dominirati kako bi došao do izražaja, biti nositelj ekipe, a pored Hezonje i Šarića teško da bi došao do tolikog izražaja, isto kao i u Partizanu koji ga je htio dovesti proteklo ljeto:
‘Sasvim sigurno da Božić u kontekstu Zadra gdje je igra posložena prema njemu kroz poentiranje, igru leđima, kroz otvoreni teren, kroz otvaranje šuteva svojim suigračima – dominira. Pitanje je kako bi takav način i profil igre bio komplementaran u reprezentaciji. U Zadru si na 38 minuta, a pitanje je kako bi funkcionirao da ulaziš s klupe na 10, 15 minuta i prihvatiš ta pravila ponašanja. Kada kompariramo Hezonju i Božića, logično je da bi svakom treneru prvi izbor bio Hezonja u ključnim utakmicama. Pitanje je bi li Luka Božić prihvatio takvu odluku.
Ne možemo ući u psihološki mode nekoga. U Zadru igra nerijetko i 40 minuta, a u reprezentaciji bi igrao rolu od eventualno 10, 12 minuta. Ja sam ga vodio 2017. s “B” reprezentacijom i bila su osigurana dva mjesta za “A” reprezentaciju – plan je bio da to budu jedan vanjski i jedan visoki igrač u sklopu priprema za EB 2017. godine. Došli smo tamo, turnir je bio sjajan, bili su Kina, Njemačka i Egipat, međutim, Luka se tu nije snašao, djelovao je kao strano tijelo i dva najbolja igrača te reprezentacije su bili Buva i Zubčić koji su se priključili pripremama reprezentacije.’
Sesar mora imati jasnu viziju kako mu se Božić uklapa u sustav igre:
‘Svaki igrač kada dolazi u reprezentaciju mora imati jasnu viziju zašto dolazi. U klubu imaš 10 mjeseci trenažnog procesa i tu se taktike i postave mogu mijenjati, a u reprezentaciji si dva tjedna te moraš doći čistih ideja i da je sve isprofilirano od početka. Ovog trenutka nitko ne može reći kako bi se Luka hipotetski uklopio u tih 10, 12 minuta jer ne možemo očekivati da bi on ovog trenutka uzeo mjesto koje ima Hezonja na toj poziciji u ključnim utakmicama.
Luka je ovo ljeto odbio poziv euroligaša Partizana, ponudu koja je bila i bogatija od Zadrove, no on je to odbio:
‘Ono što je meni pitanje je ako si MVP svih mogućih prvenstava, zar to nije bila prilika za iskorak? Bilo gdje, nego se vraćaš na poznati teritorij…
On je kliknuo s Jusupom, ali što to znači? Da funkcioniraš samo s jednim trenerom? Ako sam ja najbolji u toj ligi, onda tražim financijski i sportski iskorak.’
ZAPELO JE U RADU S MLADIMA, DOJAM JE DA STAGNIRAMO, A PLAN KOJI JE IMAO ACO NIKADA NIJE UGLEDAO SVIJETLO DANA
Ako smo se nečim uvijek mogli ponositi, onda je to bio rad s mladima i dobra škola košarke koja je neprestano proizvodila vrhunske košarkaše. Čovjek kojeg mnogi vole spomenuti kada govore o svojim početcima je Slavko Trninić. Dojam je da nema više ljudi koji su stručni i predani kao on:
‘Moj živoj nikada nije koincidirao sa Slavkovim radom, ali ono što sam imao prilike vidjeti na trenerskim seminarima, to je bilo poprilično kvalitetno i detaljno. On je vodio Zadar, a ja Cibonu u ‘90-ima te smo bili na suprotnim stranama. Respektiram mišljenje mase ljudi koja govori o radu sa Slavkom.’
Aco je imao plan za redizajn omladinskih pogona:
‘Ono što je bila moja ideja da sam ostao je to da bih inzistirao da se svake godine ubrizgava u omladinski pogon, odnosno u plaće trenera koji rade s klincima. Ako klub ima 1000 eura i mi ga nadopunimo s još 1000, onda klub s 2000 eura može više ponuditi trenerima koji rade s mladima, trenerima koji su najvažniji u trenažnom procesu, to su najvažnije godine jer tada se formira košarkaško znanje.
Mi tamo moramo imati ljude koji su kvalitetnije plaćeni. U 90 posto klubova imamo klince koji brinu o svojoj životnoj egzistenciji i koji nisu plaćeni, oni gledaju kako da prežive od dana do dana, a ne kako da educiraju te klince. Rijetki su klubovi uređeni, Split je tu možda najuređeniji što se tiče toga, imaju solidne plaće i pokušavaju to na kvalitetan način odraditi.
Jedan Pino Grdović koji ima znanje u rukavu otiđe prije godinu dana za 2000 eura u Njemačku. Nitko mu nije u stanju ponuditi decentan život i decentan ugovor u radu s mlađim kategorijama. To je naš osobni problem, a ono što mi trebamo je osigurati jedan bazen novac koji se onda samo ubrizgava u klubove i onda treneri mogu raditi strukturu rada. Ne treba se skrivati iza neke shematizirane košarke nego treba raditi ono što je bilo prije 40 godina u Jugoslaviji i što danas rade Španjolci. Njima dolaze igrači koji su obučeni tehnički, taktički i koji znaju čitati igru, a za to ti trebaju tri segmenta – dribling, dodavanje i šut, to treba biti naučeno kao pitka voda.’
Sergio Scariolo savršen je primjer tog rada – kada su Španjolci nakon smjene generacije ostali bez braće Gasol, Rodrigueza, Ibake, Mirotića, Reyesa malo tko je očekivao medalje u skorijem razdoblju, a on je uzeo zlato na EuroBasketu:
‘Svaki no name Španjolac koji dođe u reprezentaciju iz 13. ekipe u Španjolskoj on igra kada ga Scariolo pozove. Igra načinom da se respektira čitanje igre i spacing – stvari koje nisu dohvatne skautingom. Mi smo zaboravili igrati jedan na jedan i mi se skrivamo iza igre pet na pet.
Da bi se mogla implementirati igra jedan na jedan moraš imati ljude koji to znaju, na stranu fundamenti, jer kada probiješ igrača jedan na jedan, tu onda kreće čitanje obrane. Treba dati igračima pravo na grešku i stvoriti im okvir da ih tehnički potkuješ da igraju jedan na jedan. Kako ću ja proći nekoga u igri jedan na jedan ako ne dominiram driblingom?’
Kada smo kod mladih selekcija, ovo ljeto je bilo šareno što se tiče rezultata. Izbornici koji su ih vodili bili su birani od strane Ace, a ovako on ocjenjuje njihov rad:
‘Od one reprezentacije koja je trebala imati najlakše ljeto desio se kiks, U-20. Dobro, falilo im je dva, tri igrača. Činilo se kao da će to biti jedno lagano prvenstvo, ako ništa, lagani ostanak u A diviziji. Oni su imali pet ili šest uzastopnih pobjeda na pripremama, tu se stvorila kemija, a nakon toga dolazak braće Ivišić, možda je to tu kemiju malo poremetilo. Mi smo na jedan nevjerojatno čudan način ispali iz te divizije s reprezentacijom koja je trebala biti u borbi za vrh i to je ogroman kiks.
Međutim, tu smatram da Šarina ne treba promatrati isključivo kroz tu prizmu jer je trenirajući Dubravu pokazao da se radi o kvalitetnom treneru. Prvotno je ta reprezentacija bila zamišljena da ju vodi Ivan Tomas, ali njega je Sesar povukao u seniorsku reprezentaciju kao pomoćnika i moja zadnja odluka na zadnji dan prije nego što sam napustio Savez bila je Šarin. Reprezentacija u tom sastavu je neovisno o svemu trebala imati jedno mirno ljeto i smatram da je to kiks.
Što se tiče Subotića, odrađeno je ono što je trebalo biti odrađeno – nismo mogli u borbu za medalje niti u rizik za ispadanje. Da su svi došli U-18 bila bi mrak reprezentacija uz Ružića, Jelavića i ovih par, međutim prvenstvo je odrađeno korektno.’
Roko Jurlina je s U-16 reprezentacijom napravio fantastičan rezultat ovo ljeto – osam pobjeda u osam utakmica uz prosjek od 31.3 poena viška i svakako najavio kako bi mogao biti osvježenje na trenerskoj sceni u Hrvatskoj:
‘Najpozitivnija stvar je definitivno U-16 jer je puno teže ući iz B divizije u A nego što je ostati u A. Znao sam da Jurlina radi korektan posao kada je on vodio početne pripreme i dečko je apsolutno prototip modernog trenera. Način na koji je U-16 igrala od trke u leđa, stvaranja viška, slobode šuta, obrambenih rotacija – bez greške, neovisno što su lakši protivnici.
Smatram da već sada zaslužuje šansu više od toga da je trener Jazina, ali mislim da se njega priprema za neku post-fazu Jusupa u Zadru što bi meni bilo logično. Dečko je moderan trener, 24 sata je u košarci i zaslužuje sve pohvale.’
Hrvatska klupska košarka je iz godine u godinu sve lošija. Godinama se priča ne mijenja, europska natjecanja su miljama daleko, domaća liga nema više tu kvalitetu, dok se mladi igrači razvijaju u Megi i Studentskom Centru. Kroz Megu su se razvijali Ivica Zubac, Karlo Matković, Danko Branković, Matej Rudan i sada Andrija Jelavić, dok su u SC Derbyu trenutno Borna Kapusta, Tomislav Ivišić i Mateo Drežnjak, a prošle godine tamo su bili Zvonimir Ivišić i Boris Tišma. Perspektiva nije bajna:
‘Ja mislim da je to sjajno, jer ako mi ovdje nemamo mogućnost financija i kvalitete, sjajno je da postoje projekti u regiji koji nam omogućuju da imamo što bolje i kvalitetne igrače. Pozitivno gledam na to jer u krajnjoj liniji Branković, Rudan, Jelavić pa u Derbyu Kapusta, Drežnjak, braća Ivišić – nama je to spas.
Onog trenutka kada Crvena zvezda i Partizan dobiju pozivnice za Euroligu, tog trenutka bi ABA liga trebala doći do onog smisla koji je trebala imati. Tog trenutka možeš raditi restrikciju stranaca i davati priliku mlađim igračima. Treba napraviti restrukturiranje hrvatskog prvenstva na kvalitetniji način. Nemamo proizvod – trebalo se resetirati ono što je bilo prije pa u startu dozvoliti najjačim klubovima da igraju ABA ligu i FIBA Ligu prvaka pa se priključiš poslije u prvenstvo Hrvatske.
Jednostavno nema novaca, naša tri kluba su po 500.000 eura teoretski, znači 1.500.000 eura budžeta neto tri kluba koji igraju ABA ligu, a jedan igrač Partizana vrijedi toliko. Mnogi zazivaju raspad ABA lige i što ćemo dobiti? Uzmite jedan statistički podatak: Srbija je druga, Slovenija sedma, Crna Gora 11. na svijetu, to je 36 igrača od kojih je 30 igrača prošlo kroz ABA ligu, a kada dodamo nas i BiH koji smo decentne reprezentacije, to su sve igrači koji su tu prošli.’
Dojam je da će u idućim sezonama biti ogroman odljev mladih igrača iz Europe u SAD zbog novih NCAA pravila koja omogućuju igračima da budu plaćeni. Među prvima kod naših koji su dobili tu priliku su Zvonimir Ivišić, Luka Krajnović i Vice Zanki. Mladi igrači će dobiti sjajne financijske ugovore, ali to nikako nije dobro za europsku košarku:
‘To je veliki problem koji se ne može spriječiti. Onoga trenutka kada tvoj domaći igrač od 18 godina koji izlazi iz juniora nije više obavezan potpisati ugovor nego ima otvoreno tržište, ti više nemaš nikakvih mogućnosti zadržati bilo koga. Krajnović i Ivišić su svojim odlaskom sigurno osiromašili Europu. Ivišić sigurno nije projiciran da provede četiri godine na Kentuckyu nego je to priprema za NBA i izlazak na NBA draft. Mladi su jednostavno opijeni NBA ligom i to je veliki problem za europsku košarku.
Što se tiče Krajnovića, moramo vjerovati Gonzagi koja je zadnjih 10, 15 godina u TOP 5 američkih sveučilišta. Njihov trener Few je bio član stožera reprezentacije SAD-a na ovom SP. Iako se kod nas isprofilirao kao scorer, oni u njemu vide playmakera koji će ti davati poene kada momčad treba.’
Mega Basket isprofilirala se kao najjača europska tvornica mladih talenata. Imaju rekordan broj draftiranih igrača (15), a iz godine u godinu rastu. Miško Ražnatović pričao je za naše medije o sistemu u tom klubu. Bitan je razvoj mladih igrača, a ne rezultat. Modus operandi Miška je očito razvijati moderne visoke igrače, najbolje to vidimo iz primjera naših igrača, a tu su i Jokić, Bitadze, Jović:
‘Mega ima jednu stratešku prednost, a to je da nisu opterećeni rezultatom i oni imaju pravo na 1000 grešaka dok rade ono što je zamišljeno u Meginom laboratoriju. Prema tome, to je laboratorij za proizvodnju igrača i poboljšanje svojih performansi. Bitno im je samo da ne ispadnu iz lige.’
HRVATSKA NA CENTARSKIM POZICIJAMA IMA PREGRŠT OPCIJA ZA IGRANJE RAZLIČITIH STILOVA KOŠARKE
Hrvatska je uvijek imala talentirane “četvorke” i “petice”. Bili su tu Krešimir Ćosić, Dino Rađa, Stojko Vranković, Žan Tabak, Franjo Arapović, Nikola Vujčić, Mario Kasun, Bruno Šundov i Ante Tomić među ostalima, a taj trend se nastavlja i danas.
Na centarskim pozicijama reprezentacija je krcata: Šarić, Zubac, Šamanić, Žižić, Branković, Matković, Bender, Jelavić, Nakić, Prkačin, Nikić, Zubčić, Rudan, braća Ivišić, D. Drežnjak, Mazalin, Zubčić, Radošević, Ljubičić, Menalo, Ljubičić, Vranković, Buljan, Bošnjak, a i Ante Tomić igra na vrhunskom nivou dan danas.
Koliko su to slatke brige za izbornika, ipak i nisu, jer velika je vjerojatnost da na rosteru neće biti mjesta za euroligaške igrače, ali će zato imati opciju igranja raznih stilova košarke:
‘Da je Toni Nakić zdrav – idealno rješenje za back-up četvorku i po meni je pitanje samo tko je prva četvorka. Možemo imati dvije petice, ili možda tri četvorke od kojih se jedna može preseliti na peticu tipa Šarić. Ne govorim ja Toni Nakić ime i prezime, već Toni Nakić profil igrača. To je onaj koji bez problema odrađuje obranu s protivničkom četvorkom, a napadački ti otvara puno toga. Veljko Mršić je rekao da sve utakmice koje je Breogan igrao u ACB ligi, a da ih nije Nakić igrao, oni su izgubili.’
Ključna je raznovrsnost:
‘Nećemo tražiti dva igrača tipa Zubac u reprezentaciji, već ćemo težiti raznovrsnosti. Toni Nakić ti daje tu raznovrsnost kada ulazi s klupe – ima sjajan šut, zna napasti driblingom, a obrambeno ne trpi toliko i u post up-u se bori korektno za poziciju s drugim četvorkama, a razumije dečko košarku. Ja sam ga stavljao na trojku jer sam tražio visokog igrača na toj poziciji, međutim vidio sam da mu to ne odgovara i kada je prebačen na četvorku bio je naš najbolji igrač.
Pojavljivanje Jelavića desilo se u fantastičnom terminu. Taj dečko za četiri godine kada olimpijski ciklus prođe on će imati 22 godine i tog trenutka on ulazi, uzima štih i recimo da postaje prva četvorka. Šiši će biti četiri godine stariji i lagano bi Jelavić mogao preuzeti. Treba se znati da najjača imena ne daju najjaču reprezentaciju.’
Među spomenutim imenima najsvježije je ono Andrije Jelavića, krilnog centra Mega Basketa. Na nedavno završenom turniru na ABA SuperCupu imao je sjajne brojke – 14,7 poena, 9.3 skoka, 57.1% za tri poena (8/14) na tri odigrane utakmice i odigranih 30 minuta u prosjeku. Sve nam to daje naznačiti da Miško polira novog igrača za NBA ligu:
‘Taj Jelavić protiv Partizana igra – “majko mila” – znači Partizan je Euroliga, dečko dođe i odigra 30 minuta na double-double učinku, sve tri utakmice je odigrao sjajno i onda kada ti vidiš da je dečko od 18 godina tako napredovao, a kod nas nije mogao kročiti na teren. Pa moramo biti presretni jer je nama u konačnici bitno da dobijemo igrača za reprezentaciju.
Što se tiče Nikole Topića, još mu malo fali da bude kompletan igrač, ne smiješ mu ići ispod bloka, on izroni deset puta na obruču. Ja sam s reprezentacijom Brazila sve imao sjajno posloženo, ali jednu stvar nisam mogao riješiti i to me na predolimpijskom turniru u Splitu koštalo plasmana na OI. Igrali smo u finalu protiv Njemačke koja je tada počela raditi gabarite za lanjsku broncu i ovogodišnje zlato.
Gledao sam utakmicu Mege i Zadra, Zadar jeTopiću uporno switchao, a on je deset puta zaredom izronio na obruč. Velike reprezentacije u ključnim trenutcima sve preuzimaju jer ti ne žele dati otvoren šut kao proizvod viška na picku i ako ti imaš igrača koji može igrati u missmatchu kako na poziciji low posta, tako i na poziciji 1-5, to Topić rješava fantastično. To je onaj profil igrača koji se traži.
Ja to s dvojicom playeva koje sam imao, Marcelino Huertas koji je i dan danas kralj picka, zatim Yago koji je danas u Zvezdi, ja nisam uspio riješiti njemački switch. Mi smo se spremali za to i čitav jedan set treninga je bio napadati switch igru, ali nažalost nismo uspjeli kvalitetno riješiti i izgubili smo. Prije toga smo riješili s 27 razlike Tunis, 28 razlike Hrvatsku i 29 razlike Njemačku i onda mi dođe ovaj detalj za koji sam se pripremao i Njemačka ide na OI, a ne Brazil. To je košarka.’
Ključna razlika između Srbije i Hrvatske je što igrači u Megi imaju pravo na grešku:
‘Topić je takav profil igrača da ti preuzimaš, a on bilo kojeg igrača u switchu probije. On ima taj bezobrazluk, a to je ono što njima daje Mega i još jedan klub ispod njih OKK Beograd – pravo na grešku. Ti ne ideš nakon prve greške ili -10 na klupu. Jelavić osim hand-offova u prvih 10 minuta nije napravio ništa, ali on ne ide na klupu i onda proigra, a to je ono što nama fali.
Zašto fali? Fali jer su treneri opterećeni rezultatom jer smatraju da nakon tri poraza dolazi otkaz. Trener čuva sebe kroz rezultat, a ne daje priliku i pravo na pogrešku mladom igraču. Cedevita Junior je prije godinu i pol dana imala Jelavića u svom sustavu i nije kročio na teren. Kod Jelavića je najvažnija stvar što on nema plafona, onog trenutka kada kažete da netko ima plafon, onda se tu radi o limitima. On ima 210, uzme skok, ide preko terena, trči, šutira trojke, lupa blokade, 18 godina! Najvažnije je što je coachable, klinac je od 18 godina, ali razumije sve što se dešava na terenu.’
Ogroman jaz između Hrvatske i Srbije
Srbija je trenutno miljama daleko ispred nas. Jokić je dvostruki MVP NBA lige, osvajač i MVP NBA finala, Micić dvostruki prvak i trostruki MVP Eurolige, Bjelica i Teodosić su bili unazad 10 godina MVP-jevi Eurolige, kada tu dodamo i jednog Bogdana Bogdanovića onda je to ogromna razlika.
Što se trenerske struke tiče tu su i dalje stari lisci Svetislav Pešić i Željko Obradović, od mladih nadolaze Sale Đorđević, Dušan Alimpijević, Darko Rajaković, Ognjen Stojaković, Dejan Milojević, Saša Obradović. Što se struke tiče Bodiroga je predsjednik Eurolige, Miško Ražnatović najbolji europski agent, prvaci su u 3×3 košarci, Partizan i Crvena zvezda imaju ozbiljne euroligaške uloge. Definitivno se stvorio veliki jaz između nas i Srbije:
‘Jaz postoji, to je neupitno, ali mislim da imamo kvalitetne trenere, pogotovo srednje dobi i nadam se da će se taj jaz smanjivati. Imam neograničeno povjerenje u Tomasa koji ima iznimno atipične, ali svježe i prihvatljive ideje na terenu i čudi me da se nije odlučio za nešto drugo osim Zaboka. U Boscu je s inferiornijom ekipom mnogima nametao svoj ritam i očekivao sam da će napraviti kvalitetniji iskorak u smislu odabira kluba ove sezone. Mislim da dolazi jedna nova generacija koja će moći taktički odgovoriti na sve što moderna košarka traži.’
NBA LIGA IMA RAST GLEDANOSTI, A DOJAM JE KAKO IZ GODINE NA GODINU GUBI NA KVALITETI S OBZIROM NA NAČIN KOJI SE IGRA
NBA liga je ušla u eru gdje košarka nažalost nije primarna stvar. Sve se vrti oko basnoslovnih ugovora, novih pravila koja omogućuju igračima da maksimalno pumpaju osobnu statistiku, a obrane praktički ne postoje.
Dojam je kao da novim generacijama nisu bitni fundamenti igre, natjecanje i borba za grb kluba koji predstavlja, već tko će atraktivnije zakucati i imati triple-double:
‘Kada uspoređujem NBA od prije 30 godina i danas, ona pravila, ono kokanje – to je bila prava košarka, za razliku od danas gdje ti šutera ne smiješ pogledati. Mislim da tu pate i Amerikanci onog trenutka kada izađu na internacionalni nivo jer su im sada potrebni apsolutno najbolji igrači za zlato.
Prije 40 godina kada smo mi igrali protiv njih razlika u fizici je bila ogromna, a sad kada se ta fizika izjednačava dolazi to europsko iskustvo i igranje po drugačijim pravilima te se tu smanjuje razlika.’
U NBA ligi desio se veliki trade: Lillard je otišao u Buckse za Jrue Holidaya i oformio se novi superteam na Istoku:
‘Mislim da je to jedan pilotirani trade kada već nije završio u Heatu. Giannis već duže stvara pritisak na Buckse da će otići ukoliko ne budu ozbiljni contender za titulu prvaka. U onom odabiru na All-Staru kada je Giannis kao kapetan birao, prvo je izabrao Lillarda i to se dugoročno pokazalo kao da se tu već duže odigravalo nešto. Na toj osovini mislim da Bucksi postaju legitimni kandidat za titulu. Meni osobno su Sunsi dobili dosta toga. Bit će interesantna Zapadna konferencija – GSW, redizejnirani Lakersi, Sunsi. Trebao je Jokiću zdravi Murray i očekujem da će nastaviti dominirati, ali ne vidim ih u zoni TOP 3 favorita za sljedeću godinu.’
Kanada kao nova svjetska velesila
Kanada je osvojila broncu na minulom MundoBasketu što će mnogima biti iznenađujuća vijest, ali oni koji dublje prate košarku nisu nimalo iznenađeni. Kada se tu priključe NBA prvaci iz protekle dvije sezone Jamal Murray i Andrew Wiggins, igrači koji nude cijeli sijaset novih opcija za Kanadu, pa zatim i neke mlade NBA nade koje već sada sjajno igraju, očito je da se stvara nova svjetska velesila:
‘Za ozbiljniji rezultat nemaju peticu, i ako dodamo Murraya uzimamo Shaiju minute i u zbroju ti on radi isto što i Shai sam radi.’
Ere nitko ne voli uspoređivati, nekoć smo imali Dražena, Tonija, Rađu, Divca, Sabonisa, sjajne europske velikane, a dojam je da NBA liga ulazi u eru kada su upravo europski igrači glavna lica lige, no put koji su imali potpuno je različit:
‘Drugačija vremena, drugačija pravila i drugačija košarka, tada su američki igrači bili egzotika. Samo ovog trenutka možeš napravit s naših prostora napraviti reprezentaciju od 12 igrača da te boli glava.
Draženova generacija imala je 1001 prepreku. Danas nitko nema nikakvu prepreku, ti želiš odraditi dva tjedna priprema i tebi tvoj NBA klub pošalje četiri trenera i kuhara da te servisiraju. Dražen te spoznaje nije imao – stavio je one primitivne tegove na ruku i otišao na trim stazu u Solaris trčati. Tako se pripremao za NBA ligu bez ikakvih spoznaja što ga tamo čeka.’
FIBA i Euroliga sve su bliže sporazumu
Neslaganje između FIBA-e i Eurolige čini košarku neozbiljnim sportom; dolazimo do situacije da svjetske i europske smotre sude trećerazredni suci jer su najbolji pod ugovorom s Euroligom, najbolji igrači ne mogu igrati u svim prozorima:
‘Ne vjerujem da će to trajati još dugo, mislim da će kroz godinu, dvije doći do zatvaranja Eurolige i da će praktički dogovorom EuroCup doći pod okrilje FIBA-e pa ćemo s jedne strane imati zatvorenu Euroligu, a s druge strane FIBA će preuzeti sva ostala natjecanja.
Ono što je paradoksalno kada govorimo o zatvaranju lige, mislim da će se čak čekati eventualno završetak rata u Ukrajini jer su ruski klubovi vlasnici Eurolige. Treba očekivati da će doći do dogovora jer ovo nije dobro i svi patimo. U tom paketu očekujem da se riješe suci i usklađivanje kalendara.’
Aco je najavljivao spektakl za 30.-tu obljetnicu od smrti Dražena, ali otkako je odstupio iz HKS-a ništa se nije dogodilo, a sada saznajemo za kakav smo spektakl bili zakinuti:
‘Bila je ideja da 12 NBA igrača s ovih prostora odigra utakmicu u Areni po završetku SP, međutim bilo je nemoguće pronaći kreditnu liniju osiguranja za sve te igrače. Ako ti dovedeš Dončića i Jokića na jedno mjesto, dva od pet najskupljih igrača svijeta, kreditna linija osiguranja ti mora biti u desetcima milijuna eura. Preveliki su bili zahtjevi postavljeni pred nas da bi mogli odigrati jednu takvu utakmicu. Došli smo u završnu fazu pregovora, ali bez nekakve veće pozadine to je nemoguće. Nisam bio razočaran zato što sam bio svjestan koliko je to teško.’
Možda da su zaigrali Toni, Dino, Aco, i tada bi se dvorana napunila:
‘Ma tko će to gledati, mi smo za bolnicu i penziju, a ne za izlazak na teren, mogu samo šutirati. Veteransko igranje košarke smatram apsolutnim gubljenjem vremena zato što sam racionalan. Odigrao sam par humanitarnih utakmica nakon završetka, ostala mi je eksplozivnost prvog koraka i onda sam shvatio da bi se samo polomio. Jednostavno nisam mogao spustiti tu eksplozivnost.’
U šaljivom tonu smo i zaključili ovaj ugodni košarkaški razgovor s legendom hrvatske košarke, čovjekom koji je toliko toga dao kako igrački, tako i nakon svoje karijere na svim razinama košarke. Ovim putem uredništvo Portala Crošarka zahvaljuje gospodinu Aci Petroviću na izdvojenom vremenu!