Nostalgija: Velimir Perasović

S obzirom da je jučer imao rođendan, današnju rubriku Nostalgija posvetili smo jednom od bivših igrača i članova legendarne hrvatske reprezentacije iz 1992. godine. Velimir Perasović je svoj košarkaški put započeo u Splitu.

Početkom 70-ih je kao dijete gledao svoje idole kao što su Skansi, Šolman i Tvrdić što je bio jedan od razloga da s nogometa prijeđe na košarku. Naravno, tomu je kumovala i njegova visina (196 cm).

Splitsko razdoblje košarkaške slave s kraja 60-ih i početka 70-ih se preslikalo upravo na generaciju u kojoj je igrao Perasović koji je zajedno s Dinom Rađom i Tonijem Kukočem pisao povijest „Žutih“. Kao član Jugoplastike je osvajao naslove prvaka Europe te je postao reprezentativac. Igre u mlađim kategorijama bile su nagovještaj u kojem bi smjeru karijera mogla otići jer je s juniorskom reprezentacijom već osvajao medalje.

_

Reprezentativni uspjesi

Sudjelovao je u Argentini sa selekcijom bivše države gdje je na Svjetskom prvenstvu 1990. godine osvojio zlatnu medalju. S raspadom Jugoslavije uspjesima nije došao kraj, dapače. „Peras“ je bio standardni reprezentativac u hrvatskoj reprezentaciji na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni, kada je Hrvatska poražena od jednog i jedinog Dream Teama.

Na Igrama ’92. je bio na prosjeku od 8 poena po utakmici za 19 minuta na parketu.

S Draženom, Dinom, Stojkom i Tonijem Hrvatska je imala vrhunsku podlogu. Nakon Draženove tragedije, upravo su Peras i Arijan Komazec bili scorerska nadopuna u osvajanju odličja 1994. i 1995. godine.

S 27 godina odlazi u Španjolsku nakon što je tri puta bio prvak Europe i uz četiri nacionalna prvenstva bivše države te jedan kup Hrvatske (1992. godine). Kup je osvojio i u Španjolskoj u dresu današnje Baskonije (koja je mijenjala imena kroz povijest) 1995. godine, a godinu ranije je bio MVP.

Španjolska afirmacija – Jedan od najboljih u desetljeću

Velimir Perasović je u španjolskoj ligi 90-ih bio jedan od tri najbolja scorera te je trajao jako dugo na visokom nivou. ’96. je čak osvojio i FIBA Saporta Kup u godini kada je reprezentacija doživjela fijasko na Olimpijskim igrama u Atlanti.

U Španjolsko je Peras bio redovno najbolji strijelac te je u tome čak pet puta uspio! Breogan, Baskonija (Tau, Caja), Fuenlabrada i Alicante bile su destinacije u kojima je ovaj hrvatski šuter nastupao. Njegova karijera je trajala sve do 2003. godine, a posljednje priznanje za najboljeg strijelca lige je dobio 2002.

Peras nakon umirovljenja ostaje u košarci, prvo kao sportski direktor KK Split, ali tu se nije dugo zadržao već odlazi u trenerske vode. Priču započinje u Sevilli, a ubrzo prelazi u „svoje“ baskijske redove“. Tadašnju Tau Ceramicu je doveo na Final Four Eurolige te je uspio osvojiti Superkup, a 2007. uspijeva spasiti Estudiantes od ispadanja iz lige. Uslijedila je pauza zbog zdravstvenih razloga i povratak u Hrvatsku.

Pauza nije dugo trajala te u periodu od 2008. do 2010. trenira Cibonu te je jedan od najzaslužnijih za početni uspjeh Bojana Bogdanovića i njegovo oživljavanja karijere nakon što se u Madridu nije kao klinac uspio snaći. U to vrijeme su dvostruke krune i finala ABA lige bila očekivana realnost, i Peras je to uglavnom ispunjavao.

Iz Zagreba odlazi u Efes s pomoćnim trenerom Mijatovićem, ali opet značajnije uspjehe bilježi u Španjolskoj gdje je kao trener Valencije proveo period od 2012. do 2015. godine. Sa Šišmišima Perasović 2014. godine osvaja Eurokup.

velimir-perasovic-hrvatska-reprezentacija

Izbornik reprezentacije: Odličan start, ali ipak neuspjeh

Perasović preuzima hrvatsku reprezentaciju koja je imala velike ambicije na Eurobasketu 2015. godine, kada je bila domaćin jedne od skupina. Spoj iskustva i mladosti igrača kao što je tada bio Mario Hezonja davao je nadu, ali uslijedio je fijasko.

Organizacija nije bila na nivou, a javnost je dosta krivila tadašnju garnituru u savezu koja nije omogućila izborniku tempiranje forme za drugu fazu natjecanja. Kako je turnir odmicao Hrvatska je igrala sve usporenije, a jedan katastrofalan dan iskoristila je Češka, što je tada bio veliki šok u domaćoj javnosti. Ostavka je bila logično rješenje, a Perasović je nakon toga opet preuzeo Baskoniju. Ponovno je „uslijedio trokut“ Baskonija-Efes-Baskonija jer je to bio i posljednji njegov trenerski angažman koji je trajao sve do prosinca 2019. godine.

Velimir Perasović – Trenerski uspjesi

U karijeri je osvojio brojni niz trofeja, a valja istaknuti kako je osim spomenutoga svoje momčadi tri puta vodio na Final Four Eurolige gdje je dva puta završio treći, a jednom četvrti. Najviše se pamte:

– Prvak Eurokupa (2014)

– Trener godine u Španjolskoj (2014)

– Španjolski Kup (2006)

– Španjolski Superkup (2006)

–  2x prvak Hrvatske (2009, 2010)

– Kup Krešimir Ćosić (2009)

– Turski Kup (2010)

Košarkaško naslijeđe

Perasovo naslijeđe je veliko u domaćoj i španjolskoj košarci, a prije svega se to odnosi na Split (Jugoplastika). Taj genetski kod je vidljiv i kod djece jer su obojica njegovih sinova odlični košarkaši. Stariji sin Vicko bio je član euroligaške juniorske ekipe Splita (1991./1992.) pa je prava šteta da ga okolnosti nisu zadržale u košarci već se odlučio za akademski razvoj, dok je mlađi Ivan jedan od najperspektivnijih mladih hrvatskih igrača i član mlade reprezentacije.